Solidarnost u svom značenju predstavlja zajedničku obavezu, uzajamnu svijest o potrebi uzajamne odgovornosti.
Solidarnost je dobrovoljna socijalna kohezija, spremnost da se pomogne i dodijeli međusobna podrška unutar grupe.
Ljudi su solidarni međusobno, ako ga podržavaju u njegovim uspjesima i neuspjesima te ih osjećaju kao svoje vlastite.
Ljudi žele solidarnost u vlastitom okruženju, na vlastitoj koži, većina želi da društvo bude na temeljima solidarnosti i podrške. Ali nije uvijek tako.
Ono što jeste bitno je da se solidarnost protivi ideji moći i dominacije jednih nad drugima.
Solidarnost ima korijene puštene od prvih predaka, pa do danas.
Mijenja se u formi i transparentosti, ali, suštinski, potreba za solidarnošću je naglašena u svim društvenim uređenjima.
Koliko često danas nailazimo na primjere solidarnosti? Evidentno je da postoji mnogo akcija koje upućuju na pomoć i inicijativu da se grupa ljudi skupi, organizuje i pomogne ugroženoj osobi ili porodici.
Ne mora nužno biti kroz davanje tog tipa, ali je sveprisutno u medijima da se ljudi solidarišu na takav način.
Kada pomislimo da solidarnost bespjekorno funkcioniše, desi se da je jedva vidljiva, ali je to neki nedefinisani balans koji nas stalno preispituje kao ljudska bića.
Međutim, možemo u moru negativnih informacija naići i na besprjekorne primjere solidarnosti u našem okruženju. Ili mnogo dalje od nas, na nekom drugom kontinentu.
Solidarnost je svuda, ali nekada nije transparentna.
Nekada kada su nevolje najveće, solidarnost je najjača. Zašto je tako? Ljudi nekako u takvom ambijentu, skučeni strahom od nekad pukog preživljavanja, pokažu najljepše ljudsko lice.
U krizama, najčešće se izbaci solidarnost u prvi plan. Naravno da i pored toga, kod pojedinaca devijantna ponašanja izađu na površinu, ali to je već druga tema.
U nevoljama različitog tipa, solidarnost postane veoma jaka i biva najtransparetnija, kao da se u moru nevolja kao jedro izdigne iznad svega i održi ljude u zajedništvu i preživljavanju.
Međutim i svakodnevno, solidarnost je poštovanje starih i nemoćnih, osoba s invaliditetom, međugeneracijska solidarnost u svakodnevnici i sl. Solidarnost koja se odvija u autobusu, očit je mali solidarni čin u kojem se mjesto za sjedenje ustupa starijoj osobi, trudnici.
No, nekada se čini da i najmanji solidarni činovi imaju veliki odjek, jer je mnogo loših vijesti koje su transparentnije u medijima, zajednicama uopšte, toliko da i „najbanalniji čin dobrote“ postane zapravo senzacija.
Pandemija korona virusa je stvorila novu društvenu solidarnost.
U doba pandemije pojavila se i solidarnost na različitim drušvenim nivoima, npr, mnogi davaoci usluga psihoterapeuti, kreativci, dizajneri, agencije i mediji ponudili su svojim partnerima čitav niz benefita.
Od besplatnog savjetovanja, smanjenja cijena dodatnih usluga i nekih određenih beneficija, tako da možemo reći da je i sama poslovna solidarnost mnogo veća nego što je bila prije krize.
Stoga je komunikacija u društvu podignuta na viši nivo, a to je učinilo da se i solidarnost u društvu popne na stepenicu više.
Psiholog Tamara Todorović
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu