Svih ovih godina bila sam uvjerena da je Jasmina živa. Iako sam čula svakojakih priča – da je pobjegla, da se ubila – znala sam da ona nije takav tip. Ta je cura bila sportistkinja, izvrsna učenica, dobra prijateljica – priča Dijana.
Jasminina je soba, kaže Dijana bila oblijepljena posterima na kojima je američki glumac Patrik Svejzi.
– Slušali su se Tajči i Plavi orkestar te smo često pjevale. Voljela je i ona zapjevati i zabavljati se – kaže Dijana, koja je s Jasminom dijelila prvo mjesto na republičkom takmičenju iz biologije.
Dijana se prisjeća da je nakon što su upisale srednju školu, svako otišao svojim putem.
– Naši susreti sveli su se na slučajne susrete u prolazu i diskoteci. Zadnji put vidjela sam je na autobuskoj stanici, tad je već studirala. Znala bih je susresti u diskoteci, ali krajem devedesetih više je nisam viđala – rekla je Dijana.
Onda nastavlja priču o momentu saznavanja o tragediji.
– Prošlu nedjelju mama mi je rekla: “Jesi li čula, našli su Jasminu!” Moja prva reakcija bila je: “Stvarno? Znala sam da je negdje živa.” A onda mi je rekla način na koji je pronađena. Otkad sam čula da je bila u zamrzivaču, nalazim se u košmaru. Pa se pitam: “Bože, bila je tako blizu, kući. Pa zar niko nije nešto osjetio, vidio, čuo…” – pita se Dijana.
Dodaje da se Jasmina nikad nije žalila ni na sestru ni na roditelje, a i s prijateljima nije nikad raspravljala o tome.
– Naše su teme bile simpatije, škola… Žao mi je zbog svega – kaže na kraju Jasminina prijateljica Dijana.
(24sata.hr)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu