Kolumne

Vrijednost izgovorene riječi

Gete je u svoje vrijeme predložio da Nijemci trideset godina ne izgovaraju riječ “duša”, vjerujući da će tako malo-pomalo ona ponovo nastati. Tomas Man je na sličnom fonu 1941. godine tom “spisku” riječi koje bi trebalo “zabraniti” dodao riječ “dubina”, smatrajući da ukoliko žele da u budućnosti ponovo koriste ovu riječ i da vjeruju da su “duboki” Nijemci moraju da povrate izgubljenu pristojnost.

Vrijednost izgovorene riječi
FOTO: RAS SRBIJA

Taj spisak riječi koje bi trebalo “zabraniti” ili neko vrijeme prestati izgovarati u našoj književnosti i kulturi uopšte niko nije pravio. Da jeste, naš riječnik bi bio uskraćen za mnoge izraze i tvrdnje koje smo pretvorili u prazne fraze lišene istinitosti. U Republici Srpskoj bi možda bilo dobro da prestanemo da koristimo riječi kao što su elita, poštenje, ugled, čast, patriotizam, istina, objektivnost, demokratija, informisanje….

Piter Draker je konstatovao da što manje ima slobode, to se više govori o “novoj slobodi”.

Primjenjeno na naše uslove i parafrazirano, što je više sredstava informisanja, portala i portaloida, više eksperata i stručnjaka na televizijama, više turbo patriota i boraca za nacionalnu stvar, to je manje infomisanosti, manje istine, patriotizma i manje Republike Srpske.

Tamo gdje se Republika Srpska i informisanost sreću, u Radio televiziji Republike Srpske, nestaju i Srpska i informisanost.

Republika je već odavno nestala ustupivši mjesto despotiji. Da ima časti i morala i objektivnosti, RTRS ne bi pruzimao vijesti sa nekih sajtova koji fabrikuju, izmišljaju i svjesno manipulišu, a pri tome skrivaju i vlasnika i osnivača i urednika.

I onda se nađemo u situaciji da je nacionalna televizija kažnjena zbog laži i širenja mržnje prema sopstvenim građanima, a tu kaznu će platiti ti isti građani plaćajući pretplatu. Gdje je odgovornost direktora, urednika, ko je kriv zbog kazne? Ko je odgovoran za neprofesinalnost, za manipulaciju? Šta se sve moglo uraditi sa tih 16 hiljada KM, koje su neodgovorno i besmisleno otete građanima i bačene u vjetar, u tu “zajedničku” državu koje se “groze” ali iz čije kase uzimaju platu i oni i njihova djeca?

Šta je sa lažima o “obojenim revolucijama”, “ukrajinskim scenarijom”, plaćenicima Soroša, optužbama za izdaju? Koliko bi tek trebalo da plate “eksperti” koji svakom protestu i nezadovoljstvu daju ime “državni udar”, a svaku kritiku vlasti izjednače sa izdajom Srpske?

Kolika li je cijena obraza, papanluka i za koliko evra ili “domaćih maraka” postaješ domaći plaćenik, koji laže i vara sopstveni narod, i to o njegovom trošku?

Da li je moguće da i mi “povratimo” pristojnost, ili prije da je dosegnemo, ne da bi poput Manovih Nijemaca bili “duboki”, nego da ne bi dublje potonuli, veliko je pitanje. Naši spiskovi su nešto drugačiji. Kod nas se još uvijek prave spiskovi izdajnika i liste za odstrel.

(Marko Šuka, politički analitičar)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije