Međutim, iako to uglavnom, manje-više, rade svi, samo za predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, javnost često kaže da pokušava biti „veći katolik od pape“. Aleksandar Veliki, kako su ga u javnosti prozvali, poznat je po tome što ga ima uvijek i svagdje, reaguje na sve probleme u regionu, pa tako i one u Bosni i Hercegovini.
Za sebe kaže da ne jede i ne spava kako bi riješio sve probleme u Srbiji, ali, po svemu sudeći, ima vremena i za one sa one strane Drine, što nekima zna da zasmeta.
S obzirom na to da u BiH žive Srbi koji na Srbiju gledaju ko na svoju zemlju i to da je Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma, Vučić ima potpuno pravo da se bavi i srpskim narodom u BiH.
U čemu je onda problem?
Problem je što se Vučić pod svaku cijenu pokušava predstaviti kao zaštitnik Srba u cijelom svijetu, a strancima sebe predstaviti kao neko ko ima sve pod kontrolom. Istovremeno, Srbi od njegove brige i miješanja nisu dobili puno toga.
Od Vučićevog miješanja, po ocjenama stručne javnosti, koristi imaju, ponekada, političari u Republici Srpskoj i on sam, dok ponašanje bošnjačkih političara iz Sarajeva varira od „Vučiću, ne miješaj se“ do „Vučiću, obudzaj Dodika“.
Takođe, političari iz Federacije BiH sastanke Dodika i Vučića uglavnom upotrebljavaju za dnevno-politička prepucavanja od kojih baš niko nema korsiti.
I na kraju, postavlja se pitanje želi li Vučić stalnim sastancima sa predstavnicima vlasti iz Republike Srpske iskreno da pronađe rješenje za probleme, ili samo da ih iskoristi na svoj spisak pribielježi još jednu pres konfereniciju u kojoj će pozvati na smirivanje tenzija u nadi da će dobiti plus od stranaca!?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu