Zamislila sam da ću ja biti ta koja će mu posipati magičnu prašinu kroz život zbog koje će letjeti, zajedno ćemo pronaći Nedođiju i biti srećni, ja sam veliki sanjar – priča Gordana Vukićević (35), ponosna majka dvogodišnjeg dječaka koji ima Daunov sindrom, prenosi Blic.
Novogodišnji poklon 2018. godine Gordani je bio Vuk. Njenoj sreći tada ne bi bilo kraja da drugog dana u porodilištu nije saznala da je njeno dijete “drugačije”. Od tog dana do prvih Vukovih koraka prošlo je mnogo suza, straha, uspona, padova, osmijeha i borbe. Danas su njih dvoje inspiracija i dokaz da gdje ima ljubavi i upornosti, nema nepremostivih prepreka.
POČECI
Vođenje trudnoće sve vreme bilo je uredno, porođaj je protekao sa najvišom ocjenom. Saznanja su počela da naviru tek kada je Gordana primijetila da ne može da podoji bebu. Bilo je to zbog Vukove hipotonije mišića.
– Medicinska sestra ušla je u sobu iznervirana jer sam je zamolila da mi pomogne oko podoja. Rekla mi je: “Zašto ste tako uporni kada vidite da je vaše dijete drugačije i da ono ne može da sisa?” Bilo mi je mnogo teško – prisjeća se Gordana.
Nakon nekoliko dana ona i njen sin su pušteni iz bolnice. Gordana i Vukov otac zvali su pedijatre, ali bezuspešno, niko nije hteo da ga primi, sumnjali su na Daunov sindrom. Majka je u sebi imala samo pozitivne misli, nadala se da je sve u redu. Sada dok ga gleda, zna da je to istina.
KAKO SE S TIM ŽIVI
Ubrzo je uspostavila kontakt sa djetetom i mali Vuk je počeo da sisa. Iza ćoška ih je sačekao novi stres i tuga, jer su im ljekari po pregledu kazali da Vuk ima trizomiju, sa svim negativnim stranama Daunovog sindroma.
– Samo sam željela da saznam kako se u Srbiji živi sa tim. Nikada ranije nisam imala blizak kontakt sa djetetom koje ima taj oblik invaliditeta, ništa nisam znala. Ali shvatila sam da moram da se borim, za sebe i svoje dijete – dodaje hrabra majka.
Teskoba koju je osećala u grudima i zujanje u ušima nisu prestajali. Tražeći podršku, Gordana se učlanila u Fejsbuk grupu roditelja koji imaju decu sa DS. Čitala je različita medicinska istraživanja…
PODRŠKA RODITELJA
– Grupe roditelja su mi psihički mnogo pomogle, prikazivali su mi primjere svoje djece i objašnjavali šta da radim. Većinu stvari naučila sam od njih i neizmjerno sam im zahvalna – kaže Gordana.
Njeni roditelji bili su sigurna luka za nju i malog Vuka.
– Oni nikada nisu Vuka gledali kroz dijagnozu, oduvijek je on bio i ostao njihov Vučina, i to se neće promeniti. Njihova neizmerna podrška, kao i podrška mojih prijatelja mnogo mi znače. To mi je bio veliki vetar u leđa – kaže Gordana.
Nova prepreka bio je razlaz sa partnerom i traženje mjesta za život. Podigla je kredit i preselila se u Mladenovac, poslije 20 godina u Beogradu. Sada kada pogleda, kaže da je napravila najbolji izbor. Živi blizu roditelja a okružena je prirodom i zelenilom koji Vuku izuzetno prijaju.
NOVI DOM I EPILEPSIJA
U danima kada Gordana sređuje papire za novi stan, Vuk dobija epilepsiju (dijagnoza Vestovog sindroma, infantilni spazmi – tip epilepsije).
– Odlazimo na kraju u bolnicu kod prof. Jovića, nažalost pokojnog, i kreće lijčenje, uskoro dobija i dijagnozu Hašimoto sindroma. Tada počinje moje osvješćivanje, gledajući ostalu djecu i roditelje na neurologiji – priča Gordana.
Napadi epilepsije se zaustavljaju, Vuk dobija lijekove, ali je resetovan na nivo novorođenčeta iako je u tom trenutku imao osam mjeseci. U tim trenucima mnogo su joj pomagale cimerke iz bebi-bloka.
Vuk kreće na fizikalne vežbe, suplementaciju i terapiju senzornom sobom i stvari polako počinju da budu bolje.
Gordana je uzela bolovanje na poslu od pet godina jer je na toliko imala pravo, ali onda nije imala pravo na tuđu njegu ili pomoć. Dobija dječji dodatak, jednom mjesečno ima prava na terapije i tretmane, za sve ostalo, kaže, mora sama da izdvaja novac.
TERAPIJE I POSAO
– Djeci sa ovakvom dijagnozom su potrebne stalne terapije i tretmani, vježbe, za sve to sama izdvajam novac. Kada dođe vrijeme za logopeda, takođe ću sama plaćati – kaže Gordana.
Vuk raste, a njegova majka svakoga dana dobija sve veću snagu i volju za život. Prije nekoliko mjeseci dječak je prohodao. To je bio nevjerovatan osjećaj. Ljekari nisu mogli da garantuju da li će se to desiti.
Njegovi prvi koraci bili su nešto što je Gordani dalo potvrdu da se trud uvek isplati.
– On voli da šutira loptu po dvorištu, to mu je sada zanimljivo. Radi stvari kao i sva ostala djeca. Mnogo mu se sviđaju psi i sada uspostavlja kontakt sa njima, a ja pokušavam da ga naučim kako da bude nježan prema njima – priča majka.
Iako ima tek nešto više od dvije godine, mališan brblja i izgovara slogove. Kako priča njegova majka, nije mu strano ni da se svađa sa članovima porodice. Umije da iskaže zadovoljstvo, ali i kada mu nešto smeta.
Od septembra Vuk bi trebalo da krene sa vršnjacima u vrtić, Gordana i ne sumnja da će se on dobro snaći.
ŠIRIMO LJUBAV
– Vuk treba da primi sve vakcine jer do sada nije mogao. Kada napuni sedam godina, planiram da ga upišem u školu sa vršnjacima, naravno po inkluzivnom programu. Ne volim mnogo unaprijed da razmišljam, cilj je samo da sve ide polako svojim tokom i da uživam u svakom danu sa njim – dodaje Gordana.
Iako se prvih mjeseci dječakovog rođenja pribojavala kakve će reakcije biti, nikada nije imala neprijatnih situacija.
– Smatram da je sve u mom stavu i to kako ja predstavim svoje dijete. Ne želim da ga iko žali zbog toga što on jeste, samo da ga poštuju na određen način. Mislim da ako drugi roditelji pričaju svojoj djeci i objasne im, oni će se prema drugoj djeci sa invaliditetom ponašati normalno – dodaje Gordana.
Svako ko je bar jednom u životu imao kontakt sa djetetom koje ima ovakav stepen invaliditeta, može sa sigurnošću da kaže da oni na neobičan način šire ljubav. Njihov osmjeh i reakcije su nešto što u drugim ljudima budi posebno osećanje, a ponosnoj, hrabroj majci je najveća nagrada.
– Prilikom jednog dolaska mojih prijatelja kod nas gledali su Vuka dok je bio mlađi. Uslijedio je komentar: “Ali, Goco, ovo je sve normalno”. To je suština svega, nema u ovome ničega što roditelje i okolinu treba da plaši – kaže ponosna majka koja na Instagram nalogu (vukova_zvoncica) sa sinom Vukom bezrezervno širi ljubav.
Čeka vas težak zadatak, ali imate vaše dijete
Gordana poručuje svim ostalim roditeljima koji imaju dijete sa Daunovim sindromom, da samo treba da pogledaju sliku njenog Vuka, kao i hiljade druge prelijepe djece. Ne treba da misle o tome šta ono neće moći, već samo šta će sve moći.
– Neće uvek biti lako, biće teških momenata, ali ne zaboravite da milioni ljudi dobiju zdravu djecu redovnog razvoja i izgube ih, svašta se dešava, život je čudo, vaše je tu i vaše je, najljepše je i najbolje, čeka vas težak zadatak, ali imate vaše dijete, imate goriva za put oko svijeta – zaključuje Gordana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu