Društvo

"IMAŠ DIPLOMU, A TAMO ĆEŠ DA PEREŠ POSUĐE" Maju su odgovarali od odlaska u Kanadu

Selidba iz Srbije i život u imigraciji za najveći broj ljudi podrazumijeva strah od novog početka i suočavanja sa činjenicom da u nepoznatoj zemlji profesionalna karijera počinje od nule.

"IMAŠ DIPLOMU, A TAMO ĆEŠ DA PEREŠ POSUĐE" Maju su odgovarali od odlaska u Kanadu
FOTO: YOUTUBE/RTS, SHUTTERSTOCK/ RAS SRBIJA

U Kanadi, nepisano je pravilo, odgovarajući posao se pronađe tri godine poslije useljenja i navikavanja na novo okruženje, drugačiji sistem rada i života, piše RTS.

Tri godine su i period za sticanje iskustava i preporuka koje vode ka dobrom poslu. Neznatno je lakše onima sa specifičnim profesijama ili zanatlijama koji znaju kako i gdje da traže svoje novo mjesto.

Ali početak od nule pruža i slobodu da se oprobaju u potpuno novim poslovima.

Vankuver je zajednička tačka za Jovu, Maju, Mariju i Ivana. Grad u kojem su pronašli svoje mjesto, neko pre 25, 20, 10 ili tek prije godinu dana. Majina porodica ove godine slavi četvrt vijeka od dolaska, piše “RTS”.

Kako je izgledao početak?

Pokušavala sam da nemam plan B, da ne bih odustala. Tetka me je otpratila sa rečenicom – Zašto odlaziš, tamo ćeš možda da pereš posuđe, ovde možeš da radiš ono što si stu

Foto: Youtube/RTS
Foto: Youtube/RTS

Sa diplomom stomatologa, u Kanadi je dvije godine trajao proces nostrifikacije diplome. Morala je ponovo da polaže “fakultet u malom”. Na svom “novom početku” radila je na smjenu u tri ordinacije, često i šest dana u nedjelji. Danas je u svojoj ordinaciji.

– Ne znate prvo kako ćete da prođete, a i kad prođete kako ćete biti prihvaćeni. Dolazite iz male zemlje, imate akcenat, ime. Ali kad prođe neko vrijeme shvatite da su ljudi ljudi ako jesu i uglavnom bude dobro – dodaje Maja.

Jovina priča

Ljudi za Jovu Bučera, u prevodu Mesara, kažu da je institucija.

Ne može, kaže, da napravi dovoljno mesnih proizvoda koliko ima onih koji su željni ćevapa, pečenja i kobasica. Njegova je prodavnica raj za proizvode iz domovine, ali i mesto za razmkenu informacija koje imigrantima olakšavaju život.

Samom Jovi nije bilo lako kada je pre 22 godine sa suprugom i četvoro djece stigao u novi dom u Kanadu.  Mašinski tehničar, prvih osam godina radio je u struci, ali na terenu.

Foto: Youtube/RTS
Foto: Youtube/RTS

– Montirao sam panele, sjekao, išao sam od 4 do 11 naveče svaki dan i kad mi je iskrsla prodavnica, to sam kupio i nastavio godinu dana da radim u kompaniji. Dolazio sam ovdje u 6 sati, spremao frižidere, pa u firmu, pa od 5 do naveče opet sjekao meso i spremao. Nije bilo lako, ali isplatilo se. Takav je život – kaže Jovo Rašković, vlasnik mesare.

Marija započela novi život

Marija je, poput Jove, sa novim životom započela i novu profesiju.

– Shvatila sam da imam šansu za novi početak i željela sam da se bavim nečim u čemu ću da uživam – napominje Marija Stanojević.

Iz rodne Raške i Narodne bibilioteke Srbije, u Vankuveru je uskočila u cipele agenta za nekretnine. Iskustvo u radu sa ljudima bilo je dobra osnova, ali da bi promijenila posao, morala je ponovo u školu. Godinu dana, uz malu bebu, sticala je novu diplomu, i nasmijala se na pitanje da li joj je bilo teško.

– Sebe to nikad nisam pitala. Sigurno, ako gledaš širu sliku, da je Vankuver jedan od najdinamičnijih svjetskih tržišta. Dolaze ljudi iz cijelog sveta, velika konkurencija, ali meni nije bilo teško. Bitno je biti otvoren, iskren i mene je posao i izgradio ovdje kao ličnost – dodaje Marija.

Vrata su se, na neki način, za Ivana, softverskog inženjera, sama otvorila. Odlazak u inostranstvo je planirao godinama. Australija mu se činila dalekom, za život u Švajcarskoj bi morao da nauči nemački jezik, u Ameriku mu se nije išlo. A onda je dobio elektronsku poštu od ugledne američke kompanije sa pozivom da im se pridruži u Kanadi.

– U našoj struci je to često. Oni jure po Linktinu ljude koji se bave našom profesijom, a koji imaju iskustvo. Stiže meni mejl jednog dana da im treba čovjek kao ja, i da li bi htio da radiš za nas, i ja rekoh možda. Spakovao se, otišao u Grčku na razgovor sa poslodavcem i ubrzo dobio avionsku kartu za Vankuver. Jedno od pitanja koje smo sebi postavljali tri mieseca pošto smo došli je: zašto nismo došli ranije – navodi Ivan Veličković, softverski inženjer.

Na pitanje da li bi sebe mogli da zamisle baš na ovom mjestu, kada bi se vratili na početak svoje priče, svi imaju potvrdan odgovor.

– Mogla bih. Ne znam da li bih bila vlasnik ordinacije, da li sam o tome razmišljala, ali mislim da većina stomatologa mora tako da razmišlja – kaže Maja Lazarević.

 

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije