Kalendar je vještačka tvorevina, čiji je cilj da se što bolje uskladi sa prirodnim promjenama koje nisu samjerljive. Dakle, kalendar je stvar dogovora – kaže za Blic Branko Simonović iz Astronomskog društva “Ruđer Bošković”.
U tom smislu, ništa značajno ne bi se promijenilo ako bi i u Srbiji počeli da mjere vrijeme po gregorijanskom kalendaru. Mada, ne bi imali dvije Nove godine ako bi se sinhronizovali.
– To bi značilo da bi se praznici, koji se sada slave odvojeno, slavili u isto vrijeme. Tako bismo imali smo jednu Novu godinu (“gregorijanka” i “julijanka” bi se poklopile), a to bi se odnosilo i na vjerske praznike – objašnjava sagovornik.
Simonović napominje i da je u vrijeme kada se predlagala reforma julijanskog kalendara, tadašnja Jugoslavija imala poseban interes da se riješi “kalendarsko pitanje” s obzirom na to da su u okviru te države postojale razvijene pravoslavna i rimokatolička crkva, čiji su se praznici razilazili kao i obilježavanje istih.
U svakom slučaju, bilo bi dobro da se ovo pitanje riješi, jer ovakav julijanski kalendar trpi nepreciznost koja postaje sve veća vremenom, smatra stručnjak.
Na pitanje da li bi se u svakodnevnom životu građana nešto promijenilo ako bi se prihvatio gregorijanskog kalendara, Simonović odgovara odrično.
– Ne bi, tim prije što mi i tako uveliko živimo i usklađujemo se po gregorijanskom kalendaru, čak i vjerske praznike “prevodimo” na ovaj kalendar. Sve zemlje koriste gregorijanski kalendar, to je globalni kalendarski sistem, a julijanski se koristi interno, u okviru pojedinih vjerskih zajednica poput naše – kaže Simonović i dodaje:
– Julijanski kalendar se zadržao po inerciji. Za nas julijanski kalendar nema poseban značaj, i ne postoji ni jedan tradicionalan, ili pseudotradicionalan, razlog da se kao takav zadrži.
Kada je riječ o računanju vremena, nameće se i pitanje kalendara koji je osmislio Milutin Milanković, a o kome se često referiše kao o najpreciznijem.
– Prije svega bih istakao da se tom rješenju daje neprirodno veliki značaj, i proglašava se “vrhunskim naučinim dostignućem”, što je pogrešno, posebno kada se to navodi kao vrhunsko Milankovićevo ostvarenje – iznenadio je Simonović odgovorom.
Milankovićev kalendar oslonjen je na temelju rješenja Maksima Trpkovića, kaže Simonović.
– Zato ja taj kalendar i nazivam Trpković-Milankovićev. No, kada su Srbi shvatili da je Milanković “najveći naučnik na svijetu”, iako o njegovom radu skoro ništa ne znaju, onda su počeli da mu prišivaju nadljudske osobine i postignuća pa ćete se tako naslušati kojekakvih arogantnih bajki. Dakle, zbog toga se rodila “fama” da je Milutin Milanković napravio “najtačnii kalendar na svijetu” – pojašnjava on i kaže da Milanković nije jedini srpski naučnik koji se tim problemom bavio, pa čak ni najuspješniji, a samo dostignuće nije genijalno, kako mnogi smatraju, već je po sredi “relativno jednostavan poblem”.
Kalendar nije dogma
Imajući u vidu da je Milanković rješenje ponudio na Svepravoslavnom saboru 1923. godine u Carigradu, kao i da su se tada duhovne starješine pokrenule kako bi riješile “kalendarsko pitanje”, za mišljenje smo pitali i Radomira Popovića, profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji je prokomentarisao za Blic pitanje julijanskog kalendara.
Vaseljenski patrijarh Meletije IV je bio domaćin skupa na koji je imao zadatak da i u okviru pravoslavne crkve nađe način da se odstupanje od prirodnog vremena, koje se vremenom nagomilalo, riješi na sličan način na koji je to učinjeno u gregorijanskoj reformi.
Međutim, kako kaže profesor Popović, to pitanje nije dogmatsko, već administrativno i, u smislu obračunavanja vremena, tiče se astronoma i matematičara.
– Za neke ljude u Crkvi, to je periferno pitanje – kaže Popović.
Korišćenje julijanskog kalendara kod nas i gregorijanskog u drugim državama, on komentariše ako svojevrsni apsurd unutar hrišćanske crkve, imajući u vidu da iste praznike ne slavimo isti dan.
Sagovornik ističepomenuti kongres u Carigradu kao veoma važan za pitanje kalendara. Na njemu su bili i predstavnici srpske crkve.
– Milutin Milanković bio je član delegacije naše crkve i on je podnio najbolji referat, prijedlog najtačnijeg kalendara. Na tom kongresu donijeta je odluka o prelasku na novi kalendar, ali da taj prelazak ne bude pod pritiskom. Prihvatile su ga Carigrad, Rumunija, Grčka, a Moskva, Srbija, Jerusalim ostali su na julijanskom.
Popović kaže da je svakoj zemlji ostavljena prilika da se odluči, kako se ne bi napravila “veća šteta”.
Na pitanje šta to znači,on objašnjava da smo “skloni sukobima” i da postoji strah od raskola ukoliko se takva odluka bude nametala. On to ilustruje primjerom Grčke, koja se vodi gregorijanskim kalendarom, ali i dalje postoje struje “starokalendaraca”.
Srpska Nova godina? Može, ali 1. septembra
Upitan da prokomentariše slavljenje “srpske” Nove godine, Popović se složio da je Nova godina kao takva društveni, a ne vjerski praznik, i da ono što se proteklih godina intenzivno proslavlja u noći između 13. i 14. januara – nema veze sa vjerom.
– To nije srpska Nova godina, to ne postoji – decidan je sagovornik i kaže da se u našem narodu na taj dan odvajkada obilježava potpuno drugi praznik: Mali Božić i Sveti Vasilije. Oni, za razliku od kalendarskog obilježavanja nove godine imaju utemeljenje u pravoslavlju.
Profesor Popović rekao je da kada bi se govorilo “crkvenoj” Novoj godini, to bi bio 14. septembar (ili 1. septembar po starom). On navodi da se ovaj datum pominje i u Starom zavjetu kao početak godine,a da se tako obilježavala u srednjem vijeku. Ovakav “izbor” datuma, u direktnoj je vezi sa prirodnim ciklusima, krajem ljeta, sakupljanjem plodova…
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu