Ona je kupila imanje u blizini, samo što je sada u potpunosti okružena šumom. Možda smo mi previše zaostali za njeno poimanje, ali sve što ona radi nama je čudno. Ne samo meni, nego svima u kraju. I ništa to ne bi bilo sporno, da se ona sa nama nija svađala zbog svog načina života. Bili smo šokirani kada nam je rekla da moramo da vodimo računa kakvu muziku puštamo u blizini njenih biljki – počinje priču jedan sredovečni Kosmajac i nastavlja:
– Znate, mi dok radimo na polju pustimo neki radio koji emituje narodnu muziku i pustimo malo jače ton, da bismo čuli od rada traktora ili ako odemo na drugu stranu livade. Ona je napravila skandal, došla je i tražila da odmah ugasimo radio. Vikala je da takvim trešom želimo da uništimo njene biljke i da momentalno isključimo radio ili promijenimo stanicu. Mi smo ćutali kao ukopani jer nismo mogli da vjerujemo šta nam priča, ona je vikala i tako bijesno se vratila u svoje dvorište. Komšinica koja živi pored nje mi je rekla da je ona biljkama pustila klasičnu muziku i da im svakodnevno priča. I ja nemam ništa protiv toga, sve dok meni ne diktira šta treba da radim, prenosi Blic.
Da su se navikli na njene rituale, moglo bi se reći, kao i to da su je prihvatili takvu kakva jeste.
– Odlučili smo da ignorišemo to što radi po dvorištu iako nam je čudno, i u najmanju ruku nepoznato. Te pjesme koje pjeva, riječi koje izgovara, svijeće koje pali i perje koje postavlja na određenim mestima postali su dio svakodnevice. Na isti način je izabrala mjesto za novu kuću, probala je zemlju, ljubila je, danima sjedila na različitim obroncima dok nije odlučila gdje će da kupi plac. Vrlo je neljubazna, iako je niko ne dira. Umišlja da je bitna, a niko za nju ne bi ni čuo da nije nečija kćerka i nečija žena. Šta je ona, po čemu je poznata – pita jedan od mještana.
– Bilo nam je drago kada smo čuli da će se odseliti, jedva čekamo Novaka i njegovu porodicu. Nećemo im smetati, ali da znaju da uvijek mogu dobiti od nas organsko voće i povrće, flašu domaće rakije i zimnice. A Elena, ostaje nam u komšiluku ali joj je kuća skroz u šumi, nema komšije u blizini pa nek radi šta hoće tamo, samo da ne pali one vatre da nam sagori šumu, kaže jedan stariji gospodin.
Mještani kažu i da su sa Jugoslavom mogli da se dogovore oko nekih stvari ali da je i on dobrim dijelom bio pod njenim uticajem. Spominju i problem sa vodom, koji je nastao kada je Elena napravila farmu pa je pola sela ostalo vode.
Ipak, ono što Eleni ne mogu osporiti, iako bi kako kažu voljeli, jesti da joj je bašta bila uspješna.
– Elena je dovodila svog agronoma koji ju je savjetovao kada koju biljku da sadi, ali i na kom mjestu. Uzimao je uzorke zemlje pa se vraćao i označio joj gdje šta da posadi. Svi smo se smejali. Čuj nauka oko poljoprivrede. Ko je nama ikada rekao gdje ćemo šta da posadimo pa živimo od toga godinama. A on je njoj govorio koje se biljke sade na pun mjesec, pa zašto je dobro da grašak bude pored ljubičica i koliko redova čega. To je bila glavna tema u selu mjesecima, priča jedan mještanin, a onda nastavlja:
– Međutim, kada su joj sve biljke, voće i povrće uspjeli i izgledali kao naslikani, svima nam je zapušila usta. Bili smo zapanjeni kada smo vidjeli plodove, bila je i nama rodna godina ali njen plod je bio kvalitetniji. Njene biljke su “radile ko lude”. I njima je puštala muziku, ali to sigurno nije ključno.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu