Jovo Zeljković, predsjednik Saveza invalida rada Republike Srpske, koje u svom članstvu ima 11 udruženja sa 50.000 članova, naglasio je da problematika njihovog članstva mora dobiti značajniju društvenu pažnju.
Većina invalida rada u Republici Srpskoj, kaže Zeljković, nije regulisala pitanje statusa, kategorizacije, zapošljavanja i naknada za tjelesno oštećenje. Mnogi su ostali bez posla u periodu privatizacije, rečeno je na skupu u Gradiški, zato što pojedini privatnici ne žele invalide u svojim preduzećima.
Zeljković naglašava da je situacija povoljnija u javnim ustanovama, ali to bitnije ne doprinosi opštem materijalnom položaju i društvenom statusu ove kategorije stanovništva.
Primarni zadatak je kategorizacija, koja je ključna za određivanje statusa. Na tome počivaju sva ostala prava. Neophodne su zakonske izmjene koje bi omogućile invalidima rada ravnopravan status u poređenju sa ostalim osobama koje imaju različite vidove invaliditeta. Na tome godinama insistiramo – naglasio je Jovo Zeljković, takođe predsjednik Udruženja invalida rada Gradiška, koje je sa 350 članova među najbrojnijim u Republici Srpskoj.
Samo 10 odsto invalida je zaposleno, mada neuporedivo veći broj posjeduje preostalu radnu spobnost koja se može iskoristiti.
Sa sjednice Predsjedništva Saveza invalida rada Republike Srpske u Gradiški zatražen je sastanak s Duškom Milunovićem, republičkim ministrom rada i boračko-invalidske zaštite. U Savezu uporno insistiraju na kategorizaciji invalidnosti i da se, osim procenta umanjene sposobnosti rada, navede grupa invalidnosti, što sada nije slučaj.
– Problem je u tome što ljekarske komisije koriste termin preostale radne sposobnosti, a to je veoma širok i za nas neprihvatljiv pojam – naveo je Jovo Zeljković.
Prethodno su se predstavnici Saveza invalida rada i Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske saglasili da postoje statusna pitanja koja treba poboljšati izmjenom zakonske regulative.
– Apsurdno je da većina naših članova rješenje vidi u penzionisanju. Ovaj status je za njih mnogo povoljniji nego mizerna primanja od 30-ak maraka mjesečno, mada ni tu privilegiju nemaju svi nego samo manjina – naglašeno je na sjednici u Gradiški, kojoj su prisustvovali predstavnici najbrojnijih i najaktivnijih udruženja.
Osim Gradiške, to su Trebinje, Foča, Zvornik, Derventa, Doboj, Banjaluka, Prijedor, Kostajnica, Novi Grad i Kozarska Dubica.
Primjer Gradiške
Među sredina koje su odgovorno shvatile problem invalida rada je Gradiška, naglašavaju u Savezu, koja godišnje za lokalno udruženje izdvaja 14.000 KM.
Dragana Ilić, zamjenica načelnika Gradiške, rekla je na sjednici Predsjedništva Saveza invalida rada Republike Srpske, održanoj u ovom gradu, da navedeno lokalno udruženje ima ravnopravan status u gradskoj upravi sa ostalim udruženjima građana i da novčano iz gradskog budžeta, ali i na druge načine, pomažu njihov rad.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu