Novi slučaj uslijedio je svega par dana nakon što je oslobađajućom presudom okončano prvo suđenje po optužnici za trgovinu djecom koji se vodio u sudnicama Srpske.
Republičko javno tužilaštvo koje je zastupalo optužnicu u prvom slučaju nije uspjelo dokazati da je trinaestogodišnja djevojčica bila žrtva trgovine ljudima, a sada već mora pripremati novu, gotovo identičnu optužnicu.
U posljednjem slučaju otac i sin se terete da su takođe platili 2.000 maraka kako bi maloljetnica stupila u prisilan brak u kojem je već sa 16 godina rodila bebu i par dana kasnije morala zarađivati novac tako što je prosila na ulicama Banjaluke.
Novi slučaj vjerovatno nikada ne bi ni bio otkriven da nije bilo upornosti radnika Centra za socijalni rad u Banjaluci, jer su upravo oni primjetili strah u očima nesrećne, maloljetne majke kada je ponovo ugledala vanbračnog supruga.
Službenici banjalučkog CSR otkrili su i nevjerovatnu nedogovornost institucija koje su trebale voditi računa o maloljetnici, a nisu.
Da se kojim slučajem pitala policija, slučaj bi bio okončan za par minuta, a ovome u prilog ide i to da je maloljetnica nakon privođenja zbog prosjačenja bila ubrzo vraćena u naručje vanbračnog supruga.
Nevjerovatno je da se institucije, čast izuzecima, na ovakav način odnose prema pojedinim marginalizovanim grupama ali, kao i u svemu drugome odgovornosti zbog propusta nema, niti će neko biti kažnjen zbog svog nerada.
No, ono pravo pitanje koje se postavlja u novom slučaju trgovine djecom je, kako će se nakon sprovedenog postupka okončati suđenje optuženima, ako već imamo jednu oslobađajuću presudu u gotovo identičnom predmetu.
Ono što se poklapa, to je da su optuženi sve vrijeme na slobodi, dok je žrtva sa druge strane u svojevrsnom pritvoru, odnosno zatvorena u Sigurnoj kući.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu