Pokušavali su da je odvrate od te veze. Govorili su joj da takav odnos “ne bi bio normalan” i da niko ne zna šta je sve čeka ako odluči da život provede u “srpskom selu”.
Iako je to mjesecima slušala, njena ljubav prema Stevanu Martinoviću bila je jača od predrasuda, netrpeljivosti i mržnje, prenosi Blic.
I danas je u Bijelim Vodama usred Banije sa svojim Stevanom.
– Zajednički život Stevan i ja započeli smo usred ratne 1993. godine, kada smo živjeli u samačkom hotelu Železare Sisak. Ranije sam bila udata i iz tog braka imam sina Dubravka. Veza s bivšim suprugom je jednostavno pukla nakon brojnih problema i nerazumijevanja. Više nisam mogla da izdržim nedaće koje su taj brak pratile i razišli smo se. Stevana poznajem još od osamdesetih godina jer sam radila i živjela u Petrinji. Naime, i on je živeo u Petrinji jer je radio u Željezari pa bi odande svaki dan putovao na posao. To mu je bilo lakše nego da putuje iz rodnih Bijelih Voda. Tada još nisam ni slutila da će on biti čovjek mog života – rekla je Božica.
Nakon početka rata otišli su u Sisak i počeli da žive zajedno, a poslije Oluje nastanili su se u Stevanovoj djedovini u Bijelim Vodama.
– Svi oni dušebrižnici koji su me odgovarali od veze sa Stevanom nisu bili u pravu. Neke moje bivše koleginice ni dan-danas ne razgovaraju sa mnom zato što sam pošla za čovjeka srpske nacionalnosti. Samo mogu da ih žalim, ništa više i ništa manje – dodaje Božica.
Stevan je prihvatio Božičinog sina kao svog
Stevan je prihvatio njenog sina, a ljubav je preživela i teška vremena. Devet godina Stevan je uglavnom prikovan za krevet zbog posljedica moždanog udara. Nakon Oluje on i Božica došli su u njegovo rodno selo.
– Tog 4. avgusta 1995., koji je mnogima bio nesrećan, Božica i ja nismo otišli nikuda, zapravo nismo ni imali kuda. Ostali smo u Sisku, a već četiri dana kasnije došao sam u selo da vidim šta je s kućom. Bila je pokradena i opljačkana, ali cijela. Stoga smo ubrzo došli ovde da živimo i evo nas tu i danas – ispričao je.
Iako i Božica ima zdravstvenih problema, Stevan joj je na prvom mjestu jer je prihvatio njenog sina kao svog. Žive skromno od svojih penzija koje iznose po 1500 kuna i 400 kuna koje Božica mjesečno prima jer njeguje Stevana.
– Puno nam pomažu komšije, posebno naš čiča Miloš Branković koji nas svako malo obilazi. I zbog njega se često sjetim svojih nekadašnjih koleginica koje su me zdušno uvjeravale da nije dobro da Hrvatica ide u srpsko selo – rekla je Božica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu