Prije nekoliko godina, Sloboda je i sama ispričala, da je ime dobila po Slobodi Bodi Traković, a sve je bila ideja njenog oca Dragana.
Moj otac je igrao monodarmu “Ivo Lola Ribar”, a Sloboda Trajković je bila Lolina vjerenica. To je najljepša ljubavna priča, poput našeg Romea i Julije – rekla je tada Sloboda, piše Glossy i dodala da njena imenjakinja na neki način i danas živi, kroz nju.
Sloboda Trajković rođena je u Vrnjačkoj Banji 1918. godine, u godini kada je završen Prvi svjetski rat, a njen brat Miroslav bio je veoma aktivan u Narodnooslobodilačkoj borbi i živio je u Beogradu, gdje je i ona stigla na studije hemije i gdje ju je upoznao 1937. sa čuvenim Ivom Lolom Ribarom, prenosi Blic.
Mladi, bogati, obrazovani ! Ivo Lola Ribar i Sloboda Trajković . pic.twitter.com/8ADmWp7mq1
Dr Евгенија♒ UN 1244🇷🇸 (@Delaevgenija) May 17, 2016
– Od prvog susreta je počela ljubav, velika i predivna – ispričala je kasnije Slobodina sestra Milica Trajković, jedina članica ove porodice koja je preživjela Drugi svjetski rat.
Upravo je rat stao na put njihovoj ljubavi, Lola je otišao da se bori, a Sloboda se vratila kući jer Beograd nije bio bezbjedan.
Ostalo je zabilježeno pismo koje je Ribar poslao svojoj dragoj. Najdraža, jedina moja!
Lolina verenica Sloboda Trajković je ugušena sa porodicom u gasnoj komori Banjičkog logora 9. maja 1942, nakon što je uhapsila Specijalna policija Nedićeve vlade i mučila je u Glavnjači i na Banjici, tražeći da napiše Ivi Loli pismo, kojim bi ga namamila, da bi ga uhapsili. pic.twitter.com/TQRIUcUNwb
— Infidel (@SerbianInfidel) November 27, 2018
– Pišući ovo pismo ja se pouzdano nadam – optimista sam kao i uvijek – da te ono nikada neće stići već da ćemo se nas dvoje vidjeti i uvijek ostati zajedno. Jer ovo pismo je zato i pisano. U mom životu postoje samo dvije stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život koji smo htjeli nismo, kao i milioni drugih, mogli ostvariti izolovano, već preko naše borbe i naše pobede. I zato su te dvije stvari u suštini, u meni samom, jedno. Ako primaš ovo pismo – ako, dakle, ja ne doživim taj veliki čas, nemoj mnogo tugovati najdraža! U svijetu u kome budeš tada živjela naći ćeš, uvijek živ, najbolji dio mene samog i svu moju ljubav prema tebi. I želim da nikada ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s tobom dočekam veliki čas pobjede.
Ipak, pobjedu nisu dočekali, a pismo nije ni stiglo do Slobode Trajković, ono je završilo u policiji, a Sloboda je privedena. Policajci su je dugo tjerali da napiše pismo svom voljenom da bi im pomogla da ga pronađu, a ona je to odbijala, zbog čega je pet mjeseci provela u logorima. Devetog dana maja 1942. godine, u kasnoj komori u logoru “Banjica” ugušena je zajedno s bratom Miroslavom, sestrom Verom, majkom Milenom i ocem Svetolikom, dok je Ivo Lola Ribar stradao u novembru sljedeće godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu