Digitalna Srpska

Zašto programeri NEĆE U SINDIKATE: Ministarske plate i gratis putovanja za radničku klasu novog doba

Obično ih zovemo programerima, mada IT sektor nudi široku lepezu poslova, od stručnjaka za sajber bezbjednost do softver inženjera. Svima njima je zajedničko da dobro zarađuju, da se kompanije “otimaju” za njih i da nisu sindikalno organizovani.

Djevojka sjedi za stolom i radi na računaru
FOTO: GORAN ŠURLAN/RINGIER

Naprosto, mladi i perspektivni stručnjaci u mladoj i perspektivnoj industriji sebe ne doživljavaju kao radničku klasu. Da li su u zabludi?

U  razgovoru sa zaposlenima u IT kompanijama, kao i sa frilenserima iz ove oblasti koji rade u BiH, najčešće se može čuti rečenica: “Mi smo nova industrija i ne interesuju nas zastarjeli oblici organizovanja, poput sindikata”.

Zaštita

Sindikalci, međutim, tvrde da IT zaposlenici nisu svjesni da su i oni radnici, kao i svi drugi koji žive od svog rada. I njima je, poručuju iz sindikata, neophodna zaštita radničkih prava, iako im se, dok su mladi i traženi na tržištu, ne čini da je tako.

Čovjek kuca na tastaturi
FOTO: GORAN ŠURLAN/RINGIER

Programeri su, tvrde sindikalci, “radnička klasa četvrte industrijske revolucije”.

Ova sindikalna priča možda zvuči anahrono, ali nije bez osnova. Dešavanja u regionu upozoravaju da se i ljudi koji za život zarađuju prodajući svoja znanja i vještine u oblasti informacionih tehnologija mogu suočiti sa ozbiljnim problemima.

Takav se problem dogodio u Srbiji, kada je država odlučila da oporezuje frilensere i to – retroaktivno.

Protest

Kada im je vlast, usred pandemija krize, priprijetila da će im naplatiti poreze na sve što su zaradili u prethodnih pet godina, šaroliko društvo, koje uključuje i IT profesionalce, se pobunilo.

Pošto nisu imali drugog načina da reaguju, u zemlji u kojoj ukorak s vremenom ne idu ni sindikati, ni zakonodavstvo, oni su izašli na ulicu.

Pročitajte još

– Hoće da nam uzmu i do 80 odsto svega što smo zaradili. Optužuju nas da smo utajivači poreza, da tražimo povlašćen položaj, svađaju nas s drugima. Pozivaju se na zakon donijet prije 20 godina, prema kojem nismo niko; ni radnici, ni zaposleni, ni poslodavci – naveli su organizatori protesta radnika na internetu i frilensera u Srbiji.

Nedavno su se organizovali i pobunili i zaposleni u IT sektoru u Hrvatskoj, ali u BiH još nema ni naznaka borbe za zaštitu radničkih prava u ovoj branši.

Benefiti

U Bit Alijansi, udruženju koje okuplja 50 vodećih IT kompanija u BiH, potvrdili su da u ovim preduzećima nema sindikalnih organizacija.

– Na takvu situaciju je uticalo više faktora, a jedan od ključnih je poslovanje IT kompanija u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, te njihovo nastojanje da postave novi standard i da budu lideri kada je u pitanju zadovoljstvo zaposlenih – kaže Kristina Erak, menadžerka za komunikacije u Bit Alijansi.

FOTO:  USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Ona navodi da kompanije u IT sektoru pred svoje zaposlene stavljaju velika očekivanja i odgovornosti, te im u skladu s tim nude odgovarajuće uslove i brojne dodatne benefite.

– IT kompanije u BiH, kao i programeri frilenseri, rade uglavnom za globalno tržište, a IT stručnjaci svih profila su deficitarni kadar na tržištu rada u BiH, pa je logično da kompanije čine sve da ponude više nego dobre uslove rada – ističe Kristina Erak.

Obrazovanje

U Bit Alijansi ne navode detalje, ali u nezvaničnim razgovorima programeri i menadžeri u IT sektoru u BiH su nam potvrdili da, uz više nego solidne plate, zaposleni u ovoj oblasti mogu računati i na besplatne edukacije i putovanja, te na gratis ljetovanja, zimovanja i rekreaciju u teretanama i sportskim centrima.

Pročitajte još

Nerijetko im poslodavci nude i dodatno zdravstveno i penziono osiguranje.

Aleksandar (25), mladi programer zaposlen u jednoj IT kompaniji u Banjaluci, potvrdio je da već na početku karijere ima neke od navedenih benefita, dok mu neke, poput gratis putovanja u Los Anđeles i San Francisko ili plaćenog odmora na moru, sljeduju kada “pređe u napredniji tim”.

– Iskreno, nikad nisam razmišljao o sindikatu, jer nemam nikakvih problema s poslodavcem, niti s nadređenima. Naprotiv. Iako nisam završio fakultet, imam skoro duplo veću platu od moje majke, koja je akademski obrazovana i zaposlena u javnom sektoru, a godinama je članica sindikata – kaže Aleksandar.

Statistika

Mada pouzdanih podataka o tome nema, procjenjuje se da u BiH, bilo u kompanijama ili kao frilenseri, radi oko 12.000 profesionalaca u IT sektoru.

Prema istraživanju, koje je 2019. obavljeno uz podršku UNDP BiH, samo u Federaciji BiH je prije pandemije u IT kompanijama bilo zaposleno više od 5.100 radnika. Njihova prosječna plata je bila 1.607 KM, što je 60 odsto više od tadašnje prosječne plate u ovom dijelu BiH.

Zaposleni na višim pozicijama u ovoj branši su, pokazuje računica, imali veće plate nego ministri u entitetskim vladama.

I vodeći sindikalni lideri priznaju da u BiH nije osnovana nijedna sindikalna organizacija zaposlenih u IT sektoru. Članovi sindikata su samo pojedini IT stručnjaci, koji su zaposleni u tradicionalnim preduzećima.

Gubitak povjerenja

Željko Tepavčević, predsjednik Konfederacije sindikata Republike Srpske, kaže da za takvu situaciju ne treba kriviti samo radnike u IT branši.

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

– Već godinama smo svjedoci da i u drugim oblastima radnici gube povjerenje u sindikate i da su sindikati, uglavnom, živi u kompanijama u kojima su oni naslijeđeni iz doba socijalizma. Pošto u socijalizmu nije bilo IT sektora, a mi nismo uradili mnogo da svoje djelovanje prilagodimo novom vremenu, rezultat je očekivan – smatra Tepavčević.

Dodaje da danas u BiH, ali i u cijelom regionu, radnici žive u nečemu što “nije ni socijalizam, ni kapitalizam, nego sistem bez sistema”.

Budućnost

U takvim uslovima sindikati će, tvrdi Tepavčević, morati da krenu u temeljnu transformaciju, ukoliko žele da prežive.

– Bilo bi dobro da slijedimo model kakav postoji u Zapadnoj Evropi, na primjer u Njemačkoj, koja i danas ima najjaču sindikalnu scenu u svijetu. Sindikati su u Njemačkoj organizovani tako da se u njih učlanjuju radnici pojedinačno i lično, bez obzira na radno mjesto i na kompaniju u kojoj rade, čak i bez obzira na to u kojoj je državi sjedište njihovog poslodavca.  Taj način bi odgovarao i IT radnicima, možda čak i frilenserima i digitalnim nomadima, ali mi smo daleko od toga – poručuje Tepavčević.

On, međutim, dodaje da IT stručnjaci, pogotovo frilenseri, nisu svjesni da im to što su danas traženi i dobro plaćeni ne garantuje sigurnu budućnost i da bi upravo zato i  oni trebali da razmisle o nekom obliku sindikalnog organizovanja.

Individualci

Iz Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH poručuju da snažno podržavaju sindikalno organizovanje u svim sektorima, pa i u IT industriji, jer su samo organizovani radnici zaštićeni radnici.

– Bez obzira na to što imaju dobre plate i dodatne benefite, zaposleni u IT sektoru bi trebalo da budu svjesni da je sindikalno organizovanje mnogo više od toga. Uostalom, da su sindikalno organizovani i spremni za kolektivno pregovaranje, možda bi IT profesionalci, koji su izuzetno traženi na tržištu, mogli dobiti i više i nametnuti se kao partneri kompanijama u kojima rade – kaže Merima Ejubović, naučna saradnica u ovoj fondaciji.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Vjeruje da će postojeći sindikati u BiH pratiti razvoj tog sektora i naći način da organizuju IT radnike, ali da inicijativa mora poteći od mladih i perspektivnih profesionalaca u ovoj branši.

– Oni bi trebalo da budu svjesni važnosti sindikalnog organizovanja, jer će samo organizovani osigurati da njihovi interesi budu adekvatno zastupljeni u pregovorima, i sa vladama i s poslodavcima – zaključuje Merima Ejubović.

Aleksandar Draganić, ekspert za javne politike iz Banjaluke, međutim, ne vjeruje da su IT radnici spremni da se sindikalno organizuju.

– Oni su, mahom, individualci, koji svoje sposobnosti i vještine individualno “prodaju” potencijalnim poslodavcima. Nisu skloni kolektivnom organizovanju, niti kolektivnom pregovaranju, ali čak i da osnuju sindikat, pitanje je kako bi i s kim pregovarali, odnosno kome bi upućivali svoje sindikalne zahtjeve, jer mnogi od njih rade direktno za inostrane kompanije. Realnije je očekivati da IT profesionalci svoje interese artikulišu kroz strukovna udruženja, nego kroz sindikate – kaže Draganić.

Posla ima, ali nema ko da radi

Da su IT profesionalci, na neki način, u prednosti u odnosu na ostale radnike u BiH, svjedoči i podatak da je već godinama IT kompanijama najveći problem naći odgovarajuće zaposlenike. Posla ima na pretek, ali nema ko da radi.

Prema istraživanju UNDP iz 2019. godine, poslodavci u BiH su u anketi naveli da je glavni problem prilikom popunjavanja radnih mjesta za IT specijaliste “nepostojanje kandidata s odgovarajućim znanjima i vještinama”. Ovaj problem je kao ključni navelo skoro 82 odsto predstavnika IT kompanija. Dodali su da se na svaki četvrti konkurs za posao ne javi niko.

Interesantno je, međutim, da je gotovo jednak broj slučajeva u kojima se kandidati prijave, ali ne prihvate posao, jer nisu zadovoljni ponuđenom platom i drugim uslovima.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije