Niko, a posebno porodice žrtava, ne može iz glave izbrisati televizijske snimke od 3. maja 1992. godine na kojima se jasno vidi kako se ubijaju golobradi vojnici JNA i oficiri. Pripadnici takozvane Armije BiH poput hijena izlazili su iz stubišta, prilazili vozilima i ispaljivali rafale.
Pucale su hijene na golobrade momke, iako je nekoliko časova ranije sa prvim komandantom UNPROFOR-a u BiH Luisom Mekenzijem dogovoreno da će vojnici bezbjedno napustiti Sarajevo, u zamjenu da puste tada uhapšenog Aliju Izetbegovića na slobodu. Sada već pokojni Izetbegović takođe je lično obećao da se vojnicima ništa neće dogoditi.
Ne treba podsjećati da je zločin u Doborovljačkoj ulici potkrijepljen brojnim materijalnim dokazima i iskazima svjedoka, ali korumpiranom pravosuđu kakvo je u BiH, to ništa ne znači.
Sada niko i ne spominje komandnu odgovornost, kao u slučajevima kada su osuđivani oficiri JNA, odnosno Vojske RS.
Porodice ubijenih vojnika JNA izgubile su svaku nadu da će uopšte dočekati dan kada će odgovorni za mučki zločin biti privedeni pravdi, jer ih je reformisano pravosuđe u BiH do danas toliko puta „ubilo“ da je nestala i ona koja posljednja preživi- nada.
Očigledno je da su procesuiranja zločina nad srpskim narodom koja su se dogodila tokom rata u BiH, ništa drugo do političke odluke, a ne sudski predmeti u kojima su bitni dokazi i svjedoci.
Primjera je nažalost i previše koji to potvrđuju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu