Svijet

EKSKLUZIVNO IZ ČERNOBILJA Na mjestu najveće katastrofe zabilježena JEZIVA SVJEDOČANSTVA (FOTO)

Kad se u okolini nuklearne elektrane “Lenjin” prije 33 godine zaustavilo vrijeme, stao je, da se više nikad ne pokrene, i onaj ringišpil u Pripjatu. Čuven po prizoru koji je čovječanstvu ilustrovao posljedice jedne od najvećih ekoloških katastrofa. Pamti Marina Veselinović kad je davno gledala fotografije napuštenog zabavnog parka.

EKSKLUZIVNO IZ ČERNOBILJA Na mjestu najveće katastrofe zabilježena JEZIVA SVJEDOČANSTVA (FOTO)
FOTO: MARINA VESELINOVIĆ/RAS SRBIJA

A nedavno, početkom juna, ova Užičanka koja živi u Beogradu imala je prilike da lično ovjekoveči isti detalj. I niz drugih, jezivih svjedočanstava ishoda eksplozije u nuklearki i oslobađanja velike količine radioaktivnih materija u atmosferu. Bila je, znatiželjom vođena, na tački od koje je proljeća 1986. drhtala cijela planeta.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Kaže, da nije šume, koja je za sve ovo vrijeme izrasla i od civilizacije, o kojoj svjedoče sablasno prazne građevine, otela područje u regionu Černobilja, slike nekad i sada podudarile bi se do posljednje sitnice. S tim da treba voditi računa da vam kadar ne pokvari neki turista jer Ukrajinci su područje Černobilja otvorili za posjete koje se odobravaju uz posebne dozvole za ulazak u “zonu povećane radioaktivnosti”.

Sa drugaricom Dunjom Lazić sam planirala put u Kijev kod jednog našeg prijatelja, pa smo riješile da dosanjamo ono o čemu smo odavno maštale, da posjetimo region u kojem se desila nuklearna katastrofa. On nije daleko od ukrajinske prestonice, a puno je turističkih agencija koje su u svoje ture uvrstile jednodnevne izlete u taj dio zemlje – priča Marina Veselinović za Blic.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Po profesiji je ilustrator, a za zanatski prikaz onog što je vidjela u Černobilju i Pripjatu, priča, trebala bi joj cijela knjiga. Teško je, kaže, riječima opisati viđeno, kamoli ga ilustrovati.

– Cijela ova zona je zabranjena za naseljavanje i pretvorena u muzej na otvorenom. Gdje god se okreneš oko sebe, vidiš trenutke u kojima je stao život. Opet, fotografije koje gledamo mnogo su sablasnije od samog mjesta, a ono ne izgleda toliko strašno. Zapravo, svuda okolo je priroda, zelenilo, nabujalo i netaknuto. Pripjat izgleda kao grad u šumi. Ideš, ideš šumom, i usred nje naiđeš na grad. Zaista nestvarno. A opet, imaš na umu da će sve ovo, ovako lijepo, ostati zauvijek zabranjeno za život čovjeka – priča Užičanka.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

U Pripjatu je, osim onog zabavnog parka koji pamti sa slika, vidjela napuštene zgrade, škole, dječji vrtić, pozorište, bolnicu, samoposluge, bazen, pusta sela… Obišla je i reaktor 4 u kojem je došlo do prve eksplozije koja je pokrenula lanac drugih.

– Ulaz u elektranu nije dozvoljen. Nevjerovatno zvuči da je reaktor 4 najbezbjednija tačka u cijelom području. Na njemu je, da bi zaštitila sve ostalo, izgrađena kupola koja će širenje radijacije spriječavati još stotinak godina – prenosi Marina.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Zastane dah, prepričava utiske Užičanka, kad uđeš u obdanište i zatekneš dječje cipelice razbacane po podu, ili u školsku zgradu čiji pod je prekriven gas-maskama.

– Neki od tih detalja su vješto montirani zbog turista, od posljedica nuklearne katastrofe Ukrajinci su napravili atrakciju, a novac zarađen od posjeta koriste za održavanje mjesta onakvim kakvo trenutno izgleda – nastavlja ona.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

Svaki turista na ulasku u regiju Černobilja dobija mini-uređaj poput USB koji pomaže timu stručnjaka u mjerenju radijacije. Takođe, posjetioci zadužuju i Gajgerov brojač da bi mogli da se uvjere u koncentraciju radijacije.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

– Sjećam se da je na jednom mjestu radijacija bila 3,12 jedinica, a već korak dalje čitavih 28. Sjedenje i čučanje je strogo zabranjeno, kao i dodirivanje bilo čega. Obavezno je nositi odjeću dugih rukava i nogavica i zatvorenu obuću. Nije dozvoljeno jesti i piti na otvorenom prostoru, a na cijelom području je zabranjeno i pušenje. Na mjestima koja smo obišli radijacija nije previsoka, u nivou je one kojoj se čovjek izlaže tokom dvočasovnog leta avionom. Ipak, ovo podneblje nikada neće biti uslovno za život jer je u zemlji ostala velika količina radioaktivnog otpada. Poslije havarije napravljena je velika greška jer je mnogo porušenih kuća zakopano zbog čega je zemlja ostala radioaktivna – priča ilustratorka.

Radioaktivni psi čipovani, vratili se jeleni i medvjedi

U ugroženoj zoni, čula je od turističkog vodiča, na ličnu odgovornost živi oko 120 ljudi, isključivo staraca koji 1986. nisu htjeli da se isele. Marina ih nije vidjela. Osim njih, ovdje je i 600 naučnika i ekologa koji prate radijaciju i rade na održavanju područja.

Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija
Foto: Privatna arhiva/RAS Srbija

– Jedan čovjek je zadužen samo da vodi brigu o psima, kojih je mnogo. Vidjeli smo te pse, koji su čipovani, ali nismo smjeli da ih milujemo jer su radioaktivni. Nastanilo se ovdje dosta divljih životinja, na primjer jelena i medvjeda. Sve što je čovjek uspio da pretvori u katastrofu svjetskih razmjera priroda je vizuelno uspjela da vrati u pređašnje stanje – priča Marina Veselinović.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije