Ako bilo koji narod na svijetu godinama i decenijama preko medija, u porodici, vrtićima i školskim udžbenicima „filujete“ time da su njihove prve komšije rođeni zlikovci i „genocidaši“, prije ili kasnije dobićete provalu bijesa i agresije poput one koju su na Ilidži osjetila srpska djeca i roditelji na jednom bezazlenom fudbalskom turniru.
Daleko od toga da su Srbi bezgrešni, što pokazuje primjer maloljetnih kretena koji su prije par dana vulgarno oskrnavili muslimansku bogomolju u Bijeljini. Međutim, u Beogradu, Banjaluci, Bijeljini, Novom Sadu, Istočnom Sarajevu ili Trebinju, danas je gotovo nezamislivo da nekom iz Zagreba, Splita ili federalnog Sarajeva budu izbušene gume na automobilu samo zbog registarskih tablica ili da sedmogodišnja djeca i njihovi roditelji budu napadnuti čakijama i suzavcem na nekoj marginalnoj sportskoj manifestaciji.
O ustaškim urlicima djece iz Splita, koja su na istom turniru horski pozivala na ubijanje Srba, teško je bilo šta reći. Jednostavno, da čovjek zanijemi!
Ono što je još bolesnije jeste pokušaj pojedinih bošnjačkih i hrvatskih političara i medija da se navedeni izlivi patološke mržnje prema Srbima relativizuju, a neki idu čak i dotle da se roditelji srpskih mališana, kao i sama djeca, proglase krivim za ono što su doživjeli, jer su, zaboga, na utakmicama nosili srpske zastave ispisane ćirilicom?!
Mnogi smatraju da je mržnja, kojom su zatrovane poslijeratne generacije, neuporedivo veća od one koja je narode na ovim prostorima gurnula u krvavi građanski rat početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Sa takvim naraštajima garantovana je „svijetla“ budućnost, a kao što neko reče, uskoro bi se sa sjetom mogli sjećati „lijepih“ devedesetih.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu