Ipak bilo je teško da njena porodica prihvati njenu ideju o preseljenju u BiH.
Moji mama i tata su bili malo nesigurni zašto, čim je jedna zemlja bila u ratu ne znam zašto ljudi imaju ideju da se uvijek ratuje, kao nije stao rat, uvijek se ratuje. Onda su moji pitali a zašto ideš tamo, zašto baš tamo? Tamo se uvijek ratuje, nije sigurno. Prvo je bilo, ajde ti tamo vidi, ako se ratuje, ti se vrati. Porodica je za mene malo bila zabrinuta, samo zbog rata – priča Kimani Marčetić za portal dnevnick.com.
Kada je prvi put došla u Bosnu i Hercegovinu suočila se sa prvim problemom – kako se sporazumjeti sa svekrvom, koju je kaže odmah iz ljubavi prozvala majkom.
– Ja sam pričala engleski, dobro pričam engleski, ali ona nije pričala, išla je na kurs, ali nije dobro razumjela engleski, tako da sam se puno trudila da razumijemo jedna drugu. Većinom smo bili zajedno ja i ona, Siniša ide na put i onda ostanemo nas dvije – priča Kimani Marčetić.
Za stanovnike BiH ima samo riječi hvale, prema njoj su kaže ljubazni i susretljivi.
– U početku su me svi gledali jer sam crna i zvali su me garava. Mislim da je to stvarno loše kada te neko zove tako, a u zadnje vrijeme sam prihvatila zato što je moj djeda govorio gdje je moja garava, tako da sam navikla na to – dodaje Kimani Marčetić.
Lucia kaže da je važno da roditelji uče svoju djecu da su svi ljudi, samo da mogu biti dobri i loši, bez obzira koje boje je nekome koža.
(Dnevnick)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu