Za vrijeme korone nije mogla da izlazi napolje, pa je počela da para stare džempere i veze na jutanim vrećama, a onda je te radove poklanjala prijateljima.
Istovremeno, počela je da sprema čajeve, kantarionova ulja, zimnicu, sve vrste slatka i pekmeze.
– Da pletem čarape znala sam odmalena, naslijedila sam to od moje majke Mileve i nastavila to da radim. Najviše sam se aktivirala za vrijeme korone. Da bi izvezla jednu stoličarku potrebno mi je 16 sati. Dva radna dana po osam sati – kao da sam bila na poslu – priča Zarićeva.
Jelena ne kupuje vunu nego para stare stvari, a onda mota i veze. Veze na jutanim vrećama, mada ih teško nabavlja. Veze i detalje na torbi i goblene.
– Zbog male penzije, dvije godine sam išla u Beč da čuvam stare osobe i tako sakupljala novac za mog unuka da ga školujem. Srećna sam, on mi je to uzvratio fakultetskom diplomom – navodi Zarićeva, koja uživa u svojim otkrivenim talentima.
Jelena napominje da je za tri mjeseca boravka u Beču, osim čuvanja starih i bolesnih, uspjela da izveze Vilerov goblen “Kosovka djevojka”.
– Volim jesen i žutu boju, sakupljam čajeve – imam ih svih vrsta, volim cvijeće i svuda ga sadim. Uljepšala sam svoju staru zgradu cvijećem koje redovno obilazim i njegujem – ističe ona.
Osim veza goblena na jutanim vrećama, čajeva i cvijeća, Jelena je zaokupljena pravljenjem zimnice, raznih pekmeza i slanih i slatkih mirođija.
– Pravim i po narudžbi, ali bez naknade. Bilo mi je smiješno za vrijeme korone jer su se ljudi žalili da im je dosadno. Toliko lijepih sadržaja život nudi samo treba uzeti. Sve se može, ako čovjek ima volje – govori Zarićeva.
Ona poručuje da je “život satkan od tananih niti – za koju god uhvatiš boli”.
– Ali, samo hrabri te niti sastavljaju i produžavaju sebi put ka sreći – priča Jelena Zarić, penzionerka kojoj je život ispunjen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu