Četiri rakete pogodile su Lavov u subotu i ranile petero ljudi. Lokalni zvaničnici rekli su da je ovo bio do sada najžešći napad na grad od početka ruske invazije, piše Jutarnji list.
Glasne eksplozije odjeknule su gradom u noći između petka i subote i bilo je jasno da je u pitanju granatiranje grada.
– Ostanite u skloništima! Ne izlazite na ulice! – upozorio je gradonačelnik svoje sugrađane nakon prvog raketiranja.
U bombardovanju je povrijeđeno pet osoba. Dvije rakete su pogodile skladište goriva, a još dvije nešto kasnije su pogodile vojnu fabriku, što je potvrdilo i rusko ministarstvo odbrane.
Prije subote je, međutim, u gradu bio vidljiv sve manji broj volontera koji pletu kamuflažne mreže. Sklonište, smješteno kraj dječjeg igrališta više nikome nije upadalo u oči – postalo je dio vizure grada. Lavov se bio udomaćio u novi ritam života u napadnutoj zemlji.
Alkohol je zabranjen nedugo nakon invazije, noćni život obuzdava policijski sat, a ulice još uvijek vrve vojnim kontrolnim točkama. Ipak, stanovnici ovog grada iz 13. vijeka – poznati po ljubavi prema kafi, šahu i kulturi – danas su svoje dnevne rutine prilagodili ratnim ograničenjima.
Ovo im je nova stvarnost s kojom se nije lako suočiti.
– Ovo je zaista užasan osjećaj. Sada svaki dan živimo kao da nam je zadnji – kazala je 30-godišnja majka Katerina Oluškevič.
Prve dane rata u Ukrajini obilježili su šok i nevjerica, a zatim porast prkosnog nacionalizma zbog pripreme građana na rat. U trenucima dok sukob ulazi u petu nedjelju – dok su ruske snage pred gradovima na istoku – sve je veći osjećaj da će rat biti maraton, a ne sprint.
Lavov je ratno nasilje uglavnom dosad bilo zaobišlo pa su zabrinutost zbog rata ipak zamijenile svakodnevne brige. Mladi prodavač kafe u jutarnjim satima na svojim kolicima kuva mlijkeko. Iza ugla, mladi vojnici izlaze iz gradskog autobusa noseći ukrajinsku zastavu s crnim pojasom. Idu na sahranu jednog od saboraca.
U prodavnicama se prodaju plastične figurice vojnika. Tri saobraćajca ispred biblioteke na automobile stavljaju kazne za nepropisno parkiranje. Naoružani vojnici zaustavljaju pješake zbog nasumične provjere ličnih dokumenata.
– Šta da kažem, dovoljno je reći da smo u ratu… Ljudi su se prilagodili ovom novom ritmu života – kazao je 70-godišnji penzioner Mihajlo.
Oko 500 volontera na početku rata svaki se dan okupljalo u galerijskom prostoru u centru grada kako bi šivali komadiće tkanine na kamuflažne mreže za vojne objekte. Sada ih se svakodnevno okuplja samo stotinjak.
Lavov je smješten samo 60 kilometara istočno od granice s Poljskom – najprometnijeg prelaza za 3,5 miliona izbjeglica koje su već napustile zemlju, kažu iz Ujedinjenih nacija. U prvim danima rata glavna željeznička stanica bila je puna žena i djece iz svih dijelova zemlje koji su u prepunim vagonima odlazili na granicu. Broj pristiglih smanjivao se svakim danom otkad su se pojačali organizacioni napori dobrotvornih organizacija, nevladinih organizacija i vlade.
Haotična situacija iz prvih dana sukoba sada je nestala, ali nije zaboravljena.
Katrina Oluškevič, mlada majka, ugostila je izbjeglice na njihovom posljednjem stajalištu u domovini prije napuštanja zemlje.
– Građani Lavova već su se navikli na ovu situaciju, spremni smo da pomognemo svima. Uvjerena sam da ćemo prevladati ovu situaciju – rekla je.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu