Međutim, kada se sve sabere i oduzme, situacija je sasvim drugačija.
Recimo da u domaćinstvu posao imaj oba odrasla člana sa platama po 1.000 KM, školuju dvoje djece i vraćaju kredit za stan od oko 400 maraka.
Dok plate kredit i račune ostane im, ni manje ni više, nego da svaki dan u toku mjeseca troše po 11,5 maraka svako od njih četvoro na hranu, piće, odjeću, obuću, gorivo, lijekove… Sve što nisu osnovne stvari za preživljavanje je nemoguća misija.
Život je sveden na puko preživljavanje i svaki vanredan trošak, a kod je to i polazak djece u školu i nabavka ogrijeva i registracija auta, podrazumijeva pozajmljivanje para od banaka.
A normalan život bi značio da ljudi od svog rada mogu ove potrebe isfinansirati bez po muke i da im ostane novca da redovno posjećuju pozorišta, biskope, muzičke manifestacije… Da nešto i uštede za ljetovanje, zimovanje i druga putovanja.
Iz ove računice se može najbolje zaključiti zašto odlaze cijele porodice koje imaju solidne i redovne plate. To jednostavno više nije dovoljno 23 godine poslije rata, a najnovija informacija je da su zahtjevi za vizama sa Zapadnog Balkana nadmašili kapacitete konzularnih predstavništava Njemačke.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu