Jedan od njih je dr Vladimir Vukić, naučni saradnik na novosadskom Tehnološkom fakultetu, koji sa kolegama sa univerziteta Åbo Akademi University (Finska), University of Helsinki (Finska) i University of Luxemburg (Luksemburg) radi na dizajniranju adekvatnog jedinjenja koje bi moglo da spriječi ili liječi tu opaku bolest. Dr Vukić kaže za Blic da je borba protiv kancera izuzetno teška, ali da se zbog uvođenja novih tehnologija nada uspjehu.
Ukoliko uspijemo da dizajniramo adekvatno jedinjenje za kojim tragamo, neki ljudski životi bi mogli biti spaseni. Ipak, postupak istraživanja novih lijekova traje oko 10 godina, koliko je potrebno da bi aktivno jedinjenje bilo testirano i pušteno u upotrebu. Tako da jedinjenje na kojem radimo možda neće biti korišćeno kao lijek u narednih 5 ili 10 godina, ali postoji mogućnost da će biti u završnim fazama testiranja, te da će dati okvir za dizajniranje novih jedinjenja na kojima će raditi neke druge istraživačke grupe, ali i da ćemo otkriti novi metabolički put na koji treba djelovati u cilju sprečavanja i liječenja raka – priča dr Vukić.
Prema njegovim riječima svaki napredak u pronalaženju lijeka je dragocjen za ljudski život, ali priznaje da se naučnici zbog manjka sredstava ne mogu sami upuštati u tu borbu.
– Za ozbiljan naučni rad koji vodi ka otkrivanju aktivnog jedinjenja koje će ući u klinička ispitivanja ili biti korišćeno kao lijek, potrebna je najsavremenija oprema, kako računarska tako i laboratorijska, a time i ogromna sredstva za istraživanje. Naši naučnici koji su uključeni u takva istraživanja oslanjaju se na saradnju s inostranim institucijama od kojih dobijamo neophodnu pomoć, dok mi ulažemo svoje znanje i minimalna sredstva u skladu sa budžetom kojim raspolažemo – objašnjava dr Vukić, uz napomenu da svaki istraživač mora neprekidno da se usavršava i prati tehnološki i naučni napredak društva.
Dr Vukić ističe da je kompleksnost svijeta u kojem živimo veliki izazov ne samo za istraživače, već za sve ljude, jer je teško uhvatiti korak sa vremenom i ispratiti cjelokupni napredak.
– Zato je oslanjanje na već postignuta znanja i tehnološka dostignuća neophodno, ali uz dozu opreznosti i pažljivu procjenu povjerenja u navedena znanja i dostignuća. Selektivnost znanja koja usvajamo je ključni korak u izbjegavanju zasićenosti informacijama, a time i pada produktivnosti – kaže dr Vukić.
Superračunari unijeli revoluciju
Dr Vukić kaže da su savremeni superračunari unijeli revoluciju u otkrivanju novih lijekova jer su metode koje se pomoću njih primjenjuju u stanju da od nekoliko miliona jedinjenja predlože svega stotinak koje će biti eksperimentalno testiran.
– Time se znatno skraćuje vrijeme, a i sredstva potrebna da se otkrije novi lijek. Bez njihove primjene, bilo bi nemoguće testirati sva ta jedinjenja. Ipak, od vještine i znanja naučnika zavisi uspješnost selektovanih jedinjenja, odnosno da li će pronaći jedinjenje koje će biti adekvatno za dalja istraživanja. Računari su tu samo da pomognu, ali ne mogu uraditi cjelokupan posao i naše znanje je presudno za uspješnost istraživanja. Takođe, nove metode i sve precizniji instrumenti omogućili su veći broj eksperimentalno određenih struktura proteina koji se koriste kao ciljni molekuli u sprečavanju metaboličkih puteva koji dovode do raka. Njihov broj eksponencijalno raste, što je izuzetno važno, jer je poznavanje strukture ciljnog molekula jedan od ključnih momenata u savremenom dizajniranju novih lijekova – priča dr Vukić.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu