“Srećni ljudi” za Jugoslavu su bili početak srećnog emotivnog života sa osnivačem i vlasnikom filmske kuće “Art Vista” Zoranom Cvetanovićem. Ali, njihovi putevi su se razišli početkom jula kad je Zoran preminuo u 61. godini nakon duge i teške bolesti.
Jugoslava Drašković svog pokojnog supruga opisuje kao “tornado koji je uvlačio ljude u priču”.
Stalno podvlačimo crte i sabiramo šta smo uradili, pitamo se koji je naš zadatak na planeti, a ja sam, tek kad je Zoran otišao, shvatila da je moj bio da zajedno koračamo kroz život. On živi u svima nama, toliko je traga ostavio. Kada me tješe da će sve proći, pa i ova bol, bunim se jer ne želim da prođe. Zašto da prođe? Treba da bude tu i da boli – rekla je u Jugoslava u ispovjesti za magazin “Hello”.
Upoznala je supruga 1994. godine kad je dobila ulogu Đine. Stanovali su istoj zgradi i svakodnevno se susretali.
– Posle mi je rekao – Bože, kako lijepa djevojka, a kako ružne cipele ima. Voljela sam patkastu obuću sa kockastom petom – kaže Jugoslava za “Hello”.
Glumica se udala za Zorana 1995. godine i naredne dobila kćerku Mašu. Povukla se iz svijeta glume i započela zajednički rad sa suprugom na firmi.
– Da je živ, sigurno bi imao još milion projekata i trudio se da ih realizuje, iako mi se nedavno požalio da se malčice umorio. Jednom mi je u šali rekao – Sad ćemo moja baba i ja u penziju, pa na čamac. Ali, bolest ne bira – dodaje Jugoslava za “Hello”.
Jugoslava je rekla da često sanja svog pokojnog supruga i da je dva dana poslije sahrane njen otac izgubio ključ od stana koji je zahvaljući snu pronašla.
– Tata je na Košutnjaku izgubio ključ i veoma se potresao jer je to bio Zoranov ključ. Sedam dana smo ga tražili, a onda me je jednog jutra probudio Zoranov glas – objašnjava Jugoslava.
Kako je ispričala za “Hello” imala je utisak da je Zoran nestrpljivo doziva, ali je tek uveče otišla ponovo da potraži ključ.
– Pošla sam do klupe da sjednem i da sačekam drugaricu, ali sam zaobišla najbližu i uputila se ka jednoj udaljenijoj. Na njoj je bio ključ, sijao se, iako je onog dana kad ga je tata izgubio padala kiša. Vrisnula sam, istovremeno sam i plakala i smijala se, a sve što se desilo shvatila sam kao Zoranovu poruku da je sve dobro i da će tako biti i ubuduće – zaključuje Jugoslava Drašković priču o sjećanju na svog supruga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu