Sport

KAKO JE STVARAN VELIKI AJAKS Sve je počelo od Krojfa, preko Vasovića, do Tadića

Fudbaleri Ajaksa napravili su ogroman korak ka finalu Lige šampiona, jer su u prvom meču polufinala elitnog takmičenja u gostima savladali Totenhem sa 1:0. Jedan od tvoraca velikog uspjeha svakako je srpski reprezentativac Dušan Tadić.

KAKO JE STVARAN VELIKI AJAKS Sve je počelo od Krojfa, preko Vasovića, do Tadića
FOTO: NEIL HALL/EPA

Kako je zapravo stvaran veliki Ajaks, koji je ove sezone bacao na koljena velikane? Pa, sistem nije stvaran naprečac, već je to proces koji je trajao više od pola vijeka, a traje i dalje.

Naime, sve je počelo od legendarnog Johana Krojfa, koji je 1964. godine prvi put obukao dres crveno-bijelih iz Amsterdama, nastavljeno je preko našeg legendarnog Velibora Vasovića, koji je dvije godine kasnije došao u klub i kao kapiten 1971. godine je vodio “kopljanike” do trona, a Dušan Tadić ima priliku da nastavi tradiciju i da holandskog velikana odvede na krov Evrope, i to po peti put.

Naime, Ajaks je posljednji put bio šampion 1995. godine, a sjajna generacija ima šansu da podigne “ušati” pehar prvi put poslije 24 godine. A u priči koja je pred vama možete da se uvjerite kako je stvaran veliki Ajaks:

Davno je bilo. Baš davno. Ima skoro trideset godina.

Tata, zašto samo ovaj igrač ima dvije crne štrafte na rukavu dresa, kad svi ostali imaju tri?

Pokazujem prstom na fotografiju holandskog tima sa Svjetskog prvenstva ’74. Bode mi oči detalj koji niko nije ni primjetio.

Otac baca letimičan pogled i oklijeva sa odgovorom. Kupuje vrijeme. Klasičan roditeljski gest kada se suoče sa dječjom pretjeranom radoznalošću.

– Sine, zato što je to Krojf.

Nisam ga tada shvatio. Čak me je i uvrijedio. Djelovalo je kao skidanje sa dnevnog reda. Otaljavanje.

Bavio se boksom i da sam ga pitao o Parlovu ili Benešu, pričao bi mi dva dana i dvije noći. Nisam imao mira. Potpuno nesvjestan težine postavljenog pitanja.

Možda će ujak imati više informacija. On je bar bio fudbaler. Vrijedi pokušati.

– Pričaj mi o Krojfu. Sve što znaš.

FOTO: OLAF KRAAK/EPA
FOTO: OLAF KRAAK/EPA

Znao je mnogo. Doduše, većina detalja u domenu urbane legende. Tek će ih moderna tehnologija pretvoriti u činjenice. Ocrtavajući konture mita o Čovjeku koji je fudbal pretvorio u flamenko.

– Da li si čuo za tu špansku igru? Obuhvata ples, pjevanje i sviranje na gitari. Krojf je sve to prenio na teren. Zahvaljujući njemu fudbal postaje umjetnost. Izraz čovjekovog sazrijevanja. Flamenko je u suštini prvo glas, pa tek onda ples. Ljudi to ne shvataju. Takav je i Krojf. Neshvaćeni genije prepun otkrića. On pleše sa loptom u nogama. I hipnotiše masu. Svi oko njega plešu. Saigrači, protivnici, sudije, navijači, prodavci sjemenki na tribinama… Svi igraju flamenko.

Gde je naučio te pokrete?

– Na ulici, gdje bi drugo. Po prašnjavim betonima Betondorpa, na periferiji Amsterdama. Sa starijim bratom Hejnijem i njegovim drugarima. Pazi, tu je borba do gole kože. Kada padneš, puštaš krv. Ali ideš dalje. Nema kukanja. Zato i biraš brzo rješenja. Razmišljaš unaprijed. Predupređuješ situaciju. Razvijaš tehniku. Svi veliki asovi počeli su na ulici u svom kvartu.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=4&v=f4MWsuA3Hkk

Je l’ istina da je sa pet godina žonglirao 150 puta?

– Znam da je živio blizu Ajaksovog stadiona. Starog De Mera. Otac je držao radnju sa voćem i povrćem, majka radila kao čistačica. Postao je maskota kluba i ljubimac Ajaksovog ekonoma Henka kome je pomagao da čisti kopačke, nosi torbe sa loptama i obilježava linije na terenu. Imao je 13 godina kada je otac umro od srčanog udara. Odmah su mu zaposlili majku u klubu da pere dresove i služi piće u restoranu.

Od koga je naučio da pleše po terenu?

– Najprije od Vika Bakingema. Engleza koji je čitav život igrao za Totenhem, a trenerski zanat naučio od velikog inovatora Artura Roua. Čim je sjeo na klupu Ajaksa, otkrio je dijamant. Ostalo mu je samo da ga izbruši i izglanca. Slao je mršavog Johana u teretanu da dobije na mišićnoj masi. Tokom napornih treninga, stavljao mu je tegove u džepove šuškavca. U vatru ga je bacio sa 17 godina, 15. novembra ’64. Protiv Groningena. Izbubili su 3:1.

Prva, pa poraz?

– Da, ali u drugoj 5:0. I to protiv PSV Ajndhovena. Nije išlo sve kako treba, pa je Bakingem smijenjen. Na njegovo mjesto dolazi čovjek koji ima 37 godina i diplomu Fizičkog fakulteta?! Zvao se Rinus Mihels. On je dovršio započeti posao. Bakingemov ’fast-moving football’, postaje ’Totalni fudbal’ u režiji sjajnog stručnjaka i interpretaciji Johana Krojfa. Masa puta ubrzanje. Bila je to Sila protiv koje nema zaštite. Ajaksova kaznena ekspedicija pokorila je Evropu i svijet.

Koji ti se njegov gol najviše dopada?

– On je mnogo prije Maradone izveo onaj čudesni lob van šesnaesterca. Bože, kakav je gol dao Atletiku u prvoj sezoni u Barsi. U brišućem letu, štiklom u ’devedeset’. Čarolija. Možda i najlepša svih vremena. Nazvaše ga ’Leteći Holanđanin’. Srušio je onaj čuveni ’Grande Inter’ u finalu Kupa šampiona ’72. Iako se Orijali zalijepio za njega, ćušnuo je dva komada i osvetio se Italijanima za poraz od Milana ’69. Srušio je Brazil i Argentinu. Ne zna se kome je dao ljepši. Desna spoljna, desna spoljna, desna spoljna. To je Krojf. Kada pomisliš da će da je šutne lijevom, izmisli nešto desnom spoljnom. Tako je i vukao onu loptu protiv Nijemaca preko cijelog terena, sve dok ga Henes nije oborio za penal.

Čini mi se da sam ga vidio na jednoj slici u dresu Milana?

– Moguće. Odigrao je jednu utakmicu na klupskom Mundijalitu protiv Fejenorda, kao specijalni gost Đanija Rivere. Bio je i ovdje kod nas. Sa Ajaksom ’73 tukao Juventus u finalu KEŠ-a, ali se sa Holandijom nije snašao ’76. Svađao se tada sa Van Hanegemom i izgubio od Čehoslovačke u Zagrebu. Zvezda mu nije bila suđena ’71. Namjerio se na Puškašev Panatinaikos i osvojio prvi KEŠ.

Zar je bio sklon svađama?

– Ma slušaj, Krojf je bio buntovnik. U pozitivnom smislu. Tipičan ’Provos’.

Ne razumijem.

– Provosi. Holandski kontrakulturni pokret šezdesetih godina. Izazivali su nasilne reakcije vlasti, upotrebom nenasilnih provokativnih metoda. Koristili su apsurdni humor u svrhu neke društvene promjene. Okupljali su umjetnike, hipike, intelektualce, sportiste. Čitav tim Ajaksa je bio naklonjen njihovoj politici. Fudbalska verzija avangardnog pokreta. Organizovali su masovne manifestacije, kritikovali potrošnju duvana i smog kao simbole zapadne civilizacije, negodovali protiv policije, vojske, državne birokratije, zalagali se za seksualne slobode, legalizaciju marihuane. Imali su dva simbola. Jabuku i bijeli bicikl. Ostavljali su ih svuda po gradu i tako ukazivali na protivtežu privatnom vlasništvu i automobilskoj potrošnji.

Čuo sam da Krojf nije služio vojsku?

– Nije. Zbog ravnih tabana. Iako sam ubjeđen da je, kao pacifista po ubeđenju, bio protiv svakog vida vojne aktivnosti. Imao je stav i bio mu je vjeran. Kada se Ajaks dogovorio sa Realom, rekao je da ne želi u Frankov grad po cijenu prekida karijere. Otišao je u Barsu jer je lično dao riječ predsjedniku Montalu. Bio je neobuzdanog duha i ništa ga nije moglo zaustaviti. Jurio je čitavo poluvreme sudiju Tejlora poslije penala za Njemačku sve dok mu ovaj nije pokazao karton. Sinu je dao ime Đordi, zbog otpora prema ’frankizmu’ i u čast Svetog Đordija, zaštitnika Katalonije. Inadžija po naravi. Nije dao na sebe. Kada su mu u Ajaksu ’83 ponudili direktorsku fotelju, uvredio se i otišao u omraženi Fejenord. Samo da dokaže da može još.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=2&v=vLN7BaB1k0s

Pa je l’ mogao?

– Osvojio je duplu krunu i prizananje za najboljeg igrača prvenstva. Procjeni sam. I zapamti još jednu stvar: on je KrAjf, a ne KrOjf!

Ali sa Barsom se nije naosvajao trofeja?

– U Evropi ništa. Uvijek bi falilo malo. U Španiji, samo jedna titula. Odmah u prvoj sezoni. Zbog problema sa papirima, zaigrao je tek u oktobru. Barsa pretposljednja na tabeli. Prva protiv Granade, 4:0. Dva gola Krojfa. Zatim serija bez kraja. Nepobjedivi u 26 mečeva. Zgazili su Real 5:0 na Bernabeu. Dovoljno za šampionsko slavlje. Prvo poslije generacije Luisa Suareza i Lasla Kubale. Posle ravno 14 godina.

Sudbonosnih 14. On ne može bez tog broja?

– U Barsi ga nije nosio. Pravila nisu dozvoljavala. Pomirio se sa ’devetkom’, ali je ispod dresa uvijek nosio majcu sa svojim magičnim brojem.

Zašto baš 14?

– Sasvim slučajno. Uoči jedne utakmice, Geri Miren nije mogao da nađe svoj dres. Krojfu se žurilo na teren i bacio mu je svoj sa brojem 9. Opredelio se za 14 jer mu je donosio sreću u mlađim kategorijama. Znaš li da se četrnaestog i oženio?

Ma daj…

– Da, juna ’67. Za Dajanu Margaret Koster, koju je upoznao na svadbi klupskog druga Pita Kajzera. Ona je kćerka prebogatog trgovca dijamantima Kora Kostera. Tast mu je posle postao i menadžer. Sredio mu je angažmane u Americi i Levanteu.

Ali zašto nije igrao na Svjetskom prvenstvu ’78? Zar to nije bila prilika da konačno osvoji nešto sa Holandijom?

– Ima više verzija. Po jednoj, u znak protesta prema vojnom režimu u Argentini. Po drugoj, zbog straha za ličnu bezbjednost poslije pokušaja da ga kidnapuju u njegovom luksuznom apartmanu u Barseloni. Bilo je jezivo. Uperili su pušku u njega. Da kćerkica Šantal nije zaplakala, a supruga Deni bila dovoljno pribrana da uključi alarm, ko zna šta bi se desilo. Dobijao je prjeteća pisma, ali nikada nije gledao smrti u oči.

Misliš li da žali zbog poraza u tim velikim utakmicama?

– Ni najmanje. Biti vjeran sopstvenom stilu, uvijek mu je bilo važnije od bilo kakvog finala.

Da li je on bio napadač ili vezista?

– Nije bio napadač, a tresao je mreže kao od šale. Nije bio defanzivac, a nikada duel nije izgubio. Nije bio plej, a niko bolje od njega nije kreirao igru.

Pa šta je onda bio?

– REVOLUCIONAR! Šta drugo.

Proći će mnogo godina od tada. Postaću novinar i uvjeriti su u istinitost ujakove besjede. Sve je tačno. Skoro sve. Oženio se trinaestog.

Ispratiću poduhvate fudbalskog vizionara u trenerskoj i direktorskoj ulozi. Još jednom mu je Zvjezda bila (ne)suđena. Namjerio se na Sampdoriju i osvojio trofej.

Saznaću i za misteriju ’dvije štrafte’ sa fotografije. Imao je 100.000 maraka godišnje kao zaštitno lice Pume i morao je nekako da naudi Adidasu kao zvaničnom sponzoru holandske reprezentacije. Prkos. Buntovništvo. Moć fantazije.

Čak ću i upoznati Velikog Krojfa. Organizovao je humanitarno veče u Monte Karlu, poslije izbora za najboljeg igrača sezone.

Bili su tamo Mesi, Ronaldo, Platini, van der Sar, Bekenbauer, Butragenjo… Ali je on nekako posebno sijao. Kao da zrači sveprisutnom i vanvremenskom energijom.

Tada sam shvatio i suštinu očevog odgovora. ZATO ŠTO JE TO KROJF. Zar je moglo iskrenije i preciznije.

Možda će mene dijete jednog dana pitati ’Tata, zašto ova Barsa igra fudbal sa druge planete?’.

Odgovoriću bez razmišljanja, ’ZBOG KROJFA’. I neću se plašiti da me je pogrešno razumjelo.

“Krojfu se sa 21 godinom obraćaš sa ‘Vi'”

Poslije jednog duela, prišao mi je i onim svojim milostivim izrazom lica upitao me kako se zovem:

– Horhe Valdano – odgovorio sam poslušno.

Pitao je koliko imam godina:

– Dvadeset jednu.

Napravio je facu kao da se pita kuda ide ovaj svijet sa mladima kao što sam ja. Sa visine svojih tridesetak godina slave i iskustva, odbrusio mi je nešto što je delovalo kao dijalektički šamar:

– Mali, sa dvadeset jednom godinom, Krojfu se obraćaš na ‘Vi’.

(Nebojša Petrović)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu