Dva prethodna direktora izuzetno bogatog Šumskog gazdinstva „Borja“ Teslić tvrde da ne znaju ništa o krađi šume, a koju policija istražuje mjesecima.
Toliko je mnogo rupa u našoj socijalnoj zaštiti da krpljenje jedne neće mnogo poboljšati situaciju u društvu, ali od nečega treba i mora da se krene što prije.
„Truju nas odavno, sad hoće da nas dokrajče. Sve su nam oteli, nemamo više ništa, osim prirode i čistog vazduha. Sad i to hoće da nam otmu.“
Više puta sam čula kako ekonomski i demografski stručnjaci Bosnu i Hercegovinu nazivaju zemljom staraca. Dok nam najviše omladina odlazi, djeca se ne rađaju. Ostaju samo stari da ugase svjetlo.
Sve ono što Vojvodinu karakteriše bilo je otjelotvoreno u Đorđu Balaševiću.
Stanje u Šumskog gazdinstvu “Borja” Teslić pokazuje je svu nemoć države i institucija u borbi protiv kriminala unutar državnih preduzeća.
Dugoočekivani zakon o ispitivanju porijekla imovine, zbog kojeg opozicija već deset godina “proziva” vlast, napokon bi ove godine trebao da ugleda svjetlost dana.
Iz Srpske je, za nepune tri decenije, trbuhom za kruhom u bijeli svijet otišlo skoro pola miliona njenih građana.
Gotovo da nema sedmice, a da se ne dogodi neki slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 15 godina u Republici Srpskoj.
Ambasade, konzulati i stalne misije BiH. Mnogo se ulaže, a malo radi. Predsjedništvo diktira spoljnu politiku, nadležno ministarstvo je sprovodi, a zakoni uređuju.
„Banija nam se gasi pred očima.“ Ovu ubojitu rečenicu napisao je Saša Kosanović, srpski novinar iz Hrvatske, uoči Nove godine - tačno pet dana nakon katastrofalnog zemljotresa.
Balašević je u svojoj pjesmi rekao: „Sve prave su ljubavi tužne“. Da nam sve prave ljubavi ne bi bile tužne mi kažemo da su sve prave ljubavi „zdrave“.
Odmah da se razumijemo, nisam još pogledao ni „Kvo vadis, Aida“, ni „Daru iz Jasenovca“, tako da je najbolje da s rezervom čitate sve što planiram da napišem.
Zahvaljujući reakciji policije iz Istočnog Sarajeva spriječena je mogućnost da se kriminalni rat crnogorskih klanova prenese i na teritoriju Republike Srpske.
Obrazovni sistem u Srpskoj je stalno u nekim reformama, a napretka ni makac. Ulaganje u školstvo kod nas u praksi znači renoviran toalet, zamijenjena stolarija i krov, dok mikroskope, globuse niko i ne spominje.
Rijetko koja zemlja je siromašna a da je istovremeno bogata rijekama, planinama i šumama. Mi smo među tim rijetkim zemljama.
U Srpskoj se galopirajući smanjuje broj stanovnika, zbog problema i negativnih pojava čije se rješenje, nažalost, i ne nazire.
Medicinske sestre i tehničari u Domu zdravlja Banjaluka doživjeli su još jedno poniženje kada su na svojim bankovnim računima vidjeli stimulacije za rad koji su proveli u ARI ambulantama.
Svi vi koji imate električni trotinet, možda bi najbolje bilo da ga već sada pokušate prodati, dok još nešto vrijedi; dok ne stupe na snagu izmjene Zakona o bezbjednosti u saobraćaju.
Gotovo svakog petog građanina u Bosni i Hercegovini država smatra siromašnim. Nije iznenađujuće to što su najsiromašniji najstariji građani. Uglavnom svi imaju prihode od penzija, a svi znamo da su mizerne.
