Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

SJEĆANJE BORČEVOG JUNAKA IZ FOĐE Simeunović: Trofej nismo očekivali, ali smo ga zaslužili (VIDEO)

Sport
Autor:

Foto: Darko Basar/RAS Srbija

Na današnji datum prije 28 godina Borac je osvojio Mitropa kup, a taj pehar je i danas u njegovim vitrinama, s obzirom da je to bila posljednja sezona ovog takmičenja.

Milan Simeunović, nekadašnji golman banjalučkog kluba i član generacije koja je uzela jedini evropski trofej, prisjetio se te godine.

– Kada smo krenuli na put već je bilo sukoba na prostorima bivše Jugoslavije. Trebalo je da za Bari direktno letimo iz Beograda, do kog nismo išli preko Hrvatske, već prohodnim koridorom, a zatim u Italiju. Ipak, morali smo da sletimo u Crnu Goru, a zatim iz Bara brodom u Bari, pa onda u Fođu. Poslije svega toga i saznanja šta se dešava u zemlji mislim da niko od nas nije očekivao da osvojimo pehar. Ipak, dali smo sve od sebe, u oba susreta išli smo na pobjedu i to nam se isplatilo, trofej smo sigurno zaslužili. Uvijek se rado prisjetim tih detalja, u Borcu sam vjerovatno imao najbolju sezonu u karijeri, a da nije bilo rata i klub i ja lično bi sigurno napravili mnogo više – kaže Simeunović.

Borac je do pehara stigao zahvaljujući penalima. U polufinalu, poslije 2:2 sa domaćinom, Simeunović je odbranio dva udarca protivnika, dok je u finalu sa Vašutašom zaustavio jedan udarac sa 11 metara, a zatim je i sam bio strijelac odlučujućeg petog jedanaesterca.

– Sjećam se da je u ligi SFRJ bilo pravilo da se poslije neriješenog rezultata izvode penali. Uvijek sam bio među izvođačima, a odbranio sam mnogo penala, to je bila moja specijalnost. Sjećam se da smo u Prvoj ligi poslije remija i penala samo jednom izgubili. Branio sam često udarce sa bijele tačke, u jednom susretu sam zaustavio čak četiri protivniška šuta, a desilo se tog jedinog puta da sam odbranio tri, ali smo izgubili. Bilo je tada mnogo dobrih golmana u ligi – prisjtio se nekadašnji čuvar mreže Borca.

Simeunović se danas bavi menadžerskim poslom, a živi u Malmeu, i nekada je nosio dres istoimenog kluba u kom je ponikao Zlatan Ibrahimović. Ibrina statua ispred stadiona pomenutog kluba je srušena kada je on postao vlasnik dionca velikog rivala Hamarbija.

Foto: Henrik Montgomery/EPA

– Ibrahimovića se vrlo dobro sjećam kada je kao junior ulazio u prvi tim Malme, pomogao sam tom prilikom. On je najbolji švedski fudbaler svih vremena u to nema sumnje. To što se desilo sa bistom i protestima je djelo male grupe ljudi, ekstremnih navijača. Njega u ovom gradu i klubu vole i poštuju. Zahvaljujući njemu Malme je danas stabilan klub i nalazi se ispred velikih rivala – rekao je Simeunović i uporedio situaciju sa stanjem u Srbiji:

– Ne mogu da shvatim te, da tako kažem, ekstremne navijače. Pa to što se desilo nedavno Savi Miloševiću da ga fizički napadnu, a ranije i drugima poput Dragana Stojkovića Piksija, to za mene nije normalno. Kada sam bio u Zvezdi Arkan je bio na čelu navijača, ali on je nas poštovao, nije dozvolio nikome da nas dira, napada, vrijeđa. Tada se na stadione dolazilo zbog igrača, ali se nešto promijenilo. Zaista ne znam zašto se ovo danas dešava, sa tim država mora da se pozabavi.

Za vrijeme korona virusa Švedska se našla u fokusu svjetske javnosti jer nije imala teške mjere poput mnogih evropskih država.

– Pazite, razdvojenost u Švedskoj je normalna, ovdje već sa 18 godina odlaze od kuće i grade svoj život. Tako su starije osobe bile odvojene od mladih, a svakako su se poštovale mjere, u mnogim sferama života pandemija se nije osjetila. Naravno, meni je nedostajao fudbal kao i drugim ljudima vezanim za ovaj sport, nadam se da će stvari uskoro da se vrate u normalu – optimista je Simeunović.

Borac na pravom putu

Foto: Darko Basara/RAS Srbija

Milan Simeunović (drugi slijeva) u društvu nekadašnjih saigrača i čelnika Borca

– Pratim Borac, ponavljam, to je klub u kom sam imao najbolju sezonu, bio mi je odskočna daska. Hvala sadašnjoj upravi na čelu sa Vicom Zeljkovićem što me se sjetila prošle godine, dočekan sam na stadionu kao neko ko je dao nešto klubu, a moja generacija je to uradila. Sreo sam se sa bivšim saigračima Bilbijom, Malbašićem, Kovačevićem, Habibovićem… Naravno, klub je ispred svih nas i svi mi njemu dugujemo, ali je lijepo kada vas se neko sjeti. Život je takav, daleko sam od Banjaluke i Borca, ali sam uvijek spreman da pomognem u granicama svojih mogućnosti – istakao je Simeunović.

Promašio samo jedan penal

– Nisam zapamtio tačan broj postignutih golova sa bele tačke, ali sam zapamtio jedan jedini penal koji sam promašio. Bilo je to u Tuzli posle nerešenog rezultata sa Slobodom, prvi put sam tada odlučio da gledam šta će golman da uradi kako bih poslao loptu u suprotnu stranu, ali desilo se da sam praktično poslao loptu u ruke – ispričao je Simeunović.

Polufinale:

Fođa – Borac 2:2, penalima 4:6

Strijelci: 1:0 Bajano (16.), 1:1 Šašivarević (21.), 1:2 Lipovac (66.), 2:2 Bajano (75.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 15 000, sudija: Šel (Čehoslovačka), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak i Mataja (Borac).

FOĐA: Rosini, Petresku, Kodispot, Pikaso, Fres, Padelino (Trokoli), Rambandi, Poro, Bajano, Barone, Mušumeti.

BORAC: Simeunović, Malbašić, Mataja (Sušić), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Štavljanin, Šušić (B. Kovačević), Filipović.

Foto: privatna arhiva/ustupljena fotografija

Finale:

Vašutaš – Borac 1:1 (0:1), penali 4:6

Strijelci: 0:1 Filipović (7.), 1:1 Ničiforov (63.).

Stadion: Gradski u Fođi, gledalaca: 2 000, sudija: Štendl (Austrija), žuti kartoni: Simeunović, Kaltak, Đukić, Šašivarević, Bilbija (Borac), Garas, Koner (Vašutaš).

VAŠUTAŠ: Erdeli, Garas, Iščak, Ničiforov, Kroner, Husak, Molnar, Nahočki, Saveljev, Tuboli (Borgulja), Grašov.

BORAC: Simeunović, Malbašić (Kovačević), Mataja (Habibović), Bilbija, Lipovac, Đukić, Kaltak, Šašivarević, Sušić (Šušić), Štavljanin, Filipović.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO