Već godinama je jedan od ljubimaca navijača koji su mu davali podršku i kada mu nije išlo baš najbolje na terenu.
Jubilarni 100. meč u dresu kluba iz Platonove ulice odigrao je u nedjelju u pobjedi protiv Posušja s 1:0.
– Nije mala stvar odigrati stotinu utakmica za Borac. Kada sam došao na Gradski stadion i kada sam potpisao za Borac za mene je to bilo ostvarenje sna. Evo, tri godine kasnije iza mene je stotinu utakmica i nebrojeno još trenutaka koje ću pamtiti dok sam živ. Borac i Banjaluka su postali dio mene, moja druga porodica i druga kuća. Dugujem zahvalnost svim svojim saigračima, trenerima, svim ljudima u klubu i navijačima. Naravno, i svojoj porodici. Svi oni su, svako na svoj način, zaslužni za ovaj jubilej. Nadam se da sam, bar donekle, opravdao povjerenje i čast da nosim Borčev dres za koji se trudim da uvijek dam sve od sebe – rekao je Lukić za sajt kluba.
Prve fudbalske korake napravio je u Slogi iz Doboja, a zatim je preko Krupe stigao u redove Banjalučana.
– Išao sam stepenicu po stepenicu, onako kako bi, po mom mišljenju, trebao da ide razvojni put jednog fudbalera. U Slogi sam, kao mlad igrač, skrenuo pažnju na sebe, da bi potom u Krupi još više unaprijedio svoju igru. Dolaskom u Borac stekao sam punu afirmaciju, ali i priliku da se borim za sve trofeje u ovdašnjem fudbalu, te da dam svoj doprinos tome. Tek ulazim u najbolje igračke godine i vjerujem da, uz naporan rad, tek dolazi ono najbolje. Znam da je sve na meni. Naučio sam kroz dosadašnju karijeru da se samo radom može stići do cilja – kaže Lukić koji će krajem novembra napuniti 25 godina.
Kao što smo rekli postigao je 35 pogodaka, a neki od njih su bili veoma važni za Borac na putu do titule prvaka BiH u sezoni 2020/2021.
– Napravili smo veliki uspjeh i nakon deset godina vratili šampionsku titulu u Banjaluku. Sjajna ekipa i skup vrhunskih igrača na jednom mjestu. Bili smo ekipa u pravom smislu te riječi. Sa većinom saigrača iz te generacije sam ostao prijatelj, čujemo se i dan danas, tako da tu sezonu dobro pamtim iako sam imao peh sa povredom. Nadam se da ćemo ponoviti taj uspjeh, i da ćemo naše navijače i Banjaluku ponovo obradovati – istakao je Lukić.
Te sezone je postigao osam pogodaka na 17 prvenstvenih mečeva, a ta kota bi sigurno bila mnogo veća da nije bilo povrede.
– To mi je bio najteži period u karijeri. Gorio sam od želje da pomognem ekipi u borbi za titulu, a morao sam da budem van terena. Nije mi bilo nimalo lako, ali sam bio presrećan kada smo stigli do trofeja. Oporavak je bio dug, ali sam uspio da pregrmim taj period uz podršku porodice, ljudi u klubu, te saigrača koji su bili uz mene. Kada sam se vratio na teren bio sam kao “malo dijete“ željan fudbala i igre. Srećom, to je odavno iza mene i ne želim da se vraćam na to. Uvijek gledam da iz svega izvučem pouke i da budem bolji za dane koji dolaze – jasan je mladi napadač.
Fudbalski gen naslijedio je od oca Mitra, a porodica mu je bila i ostala najveća podrška. Jovu, danas sa tribina, na svakoj utakmici bodre supruga Zorana i dvogodišnji sin Uroš.
– Oni su moja najveća podrška i snaga. Uvijek su tu, i kada ide, i kada ne ide. Sve je lakše uz njih. Uroš je maltene prohodao na Gradskom stadionu. Od prvih dana ga dovodimo na utakmice i stalno je na tribini sa suprugom. Nema riječi kojima mogu da opišem tu ljubav. Oni su moj motiv i pokretač u svemu što radim – jasan je Lukić.
Trofej prvaka BiH nije jedini koji je Lukić osvojio sa Borcem, ali u sezoni koja je u toku želi da podigne nove pehare.
– Rastemo iz utakmice u utakmicu i vjerujem da ćemo biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Sezona je duga. Biće uspona, ali i padova, to je neminovno. Ipak, mi moramo da vjerujemo i da idemo ka ostvarenju cilja. Ne krijemo da želimo trofeje. Teren će biti jedino mjerilo i moramo da se na, svakoj utakmici, “bacamo na glavu“. Ja sam optimista. Ekipa ima kvalitet i vjerujem u uspjeh – zaključio je Jovo Lukić u razogovoru sa sajt kluba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu