Na organizaciju je potrošeno oko 11,6 milijardi dolara i to je bio drugi najskuplji šampionat do sada, poslije Brazila četiri godine ranije (15 milijardi).
Katar je 2022. oborio i ovaj rekord, sa potrošenih nevjerovatnih 200 milijardi dolara!
Fudbal je postao biznis u kojem se barata vrtoglavim ciframa, a samo poređenja radi, SAD 1994. godine nisu potrošile više od 500 miliona dolara.
Šou predsjednice Hrvatske
Učešće Hrvatske u finalu možda je najviše obradovao tadašnju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, toliko da je zaboravila na diplomatske manire.
Grlila se ona s ljutim “protivnikom”, francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom, a pali su i poljupci.
Bilo je tu i velikog slavlja hrvatske predsjednice, kada su “vatreni” privremeno izjednačili na 1:1, a bilo je i držanja dlana na Makronovoj glavi, dok je pljuštala kiša na ceremoniji dodjele pehara i individualnih priznanja.
Sve to je mudro i s blagim osmjehom na licu pratio domaćin, Vladimir Putin.
Kulminacija je uslijedila tokom podjele individualnih priznanja, kada je briznula u plač. Kako i ne bi, kad je Luka Modrić proglašen za najboljeg fudbalera.
Premijera
Od 32 reprezentacije, pri čemu samo domaćin nije morao u kvalifikacije, prvi put su se na Mundijalu pojavile dvije selekcije: Island i Panama, pri čemu je Island najmanja zemlja po broju stanovnika koja se kvalifikovala na završni turnir.
Panama je pretrpila sva tri poraza (Belgija, Engleska, Tunis), dok je Island remizirao s Argentinom, a izgubio od Hrvatske i Nigerije.
Oba tima su zauzela posljednje mjesto u svojim grupama, čime se još jednom postavlja pitanje svrhe budućeg proširenja šampionata. Osim, naravno, veće zarade.
Famozna šestica
Najbolji strijelac u Rusiji je bio engleski fudbaler Hari Kejn.
To je bio osmi put da najbolji strijelac dobaci do “kote 6”. Prvi put je golgeter šampionata stao na ovoj brojci tek na 11. smotri najboljih selekcija svijeta, u Argentini 1978. Bio je to Mario Kempes (Argentina). Isto se desilo na pet sljedećih Mundijala: Paolo Rosi (Italija) bio je najraspoloženiji 1982, Gari Lineker (Engleska) 1986, Salvatore Skilaći (Italija) 1990, Oleg Saljenko (Rusija) i Hristo Stoičkov (Bugarska) 1994. i Davor Šuker (Hrvatska) 1998.
Tek 16 godina kasnije Kolumbijac Hames Rodrigez ponovo uzima Zlatnu loptu sa šest pogodaka.
Ako želite da se kladite “na sigurno”, u Kataru treba da pogodite “samo” ko će od fudbalera šest puta zatresti protivničku mrežu.
Hrvatska miljenik Fortune
Nakon bronze u Francuskoj 1998. godine, na svom premijernom pojavljivanju na svjetskoj sceni, Hrvatska je imala manje uspjeha 2002, 2006. i 2014. (ispali u grupnoj fazi), dok se 2010. nisu ni plasirali.
Međutim, da nisu zaboravili da igraju fudbal pokazali su u Rusiji, gdje su odličnim igrama došli do finala i time postali najmanja evropska zemlja kojoj je to pošlo za rukom!
U finalu su poraženi od Francuske sa 2:4.
Hrvatska je bila deseta evropska odnosno 13. ukupno reprezentacija koja je imala čast da zatvori Mundijal.
Zaboravili za koga igraju
Na Mundijalu u Rusiji fudbaleri su bili posebno “raspoloženi” da tresu vlastitu mrežu!
Tako je na 64 susreta zabilježeno čak 12 autogolova, čime je za duplo nadmašen rekord (6) sa šampionata 1998. godine.
Kao dobri domaćini, Rusi su imali dvojicu darežljivih u svojim redovima. Denis Čerišev je “pomogao” Ukrajini, a Sergej Ignašević ekipi Španije.
Posebnu težinu ipak je imao autogol Hrvata Marija Mandžukića, koji je u 18. minutu doveo Francusku u vođstvo 0:1.
Bio je to prvi autogol u finalima svjetskih prvenstava!
Univerzalni Dešan
Francuski selektor Didije Dešan postao je treći čovjek na planeti koji je dizao trofej i kao selektor i kao igrač.
Prije njega, to je uspjelo Mariju Zagalu (Brazil) i Francu Bekenbaueru (Njemačka).
Dresovi
Najbolje dizajnirane dresove, bar po izboru modnog časopisa GQ, nosili su fudbaleri Nigerije.
Odmah iza njih su bili Hrvati.
Oba tima su bila u grupi D, sa različitim uspjehom. Hrvati su stigli do finala, a Nigerijci otputovali kućama odmah nakon grupne faze.
Produžeci
Da bi ušli u finale fudbaleri Hrvatske su morali da “prežive” tri uzastopna produžetka – protiv Danske, Rusije i Engleske, a u osmini finala i četvrtfinalu i penale.
Tri produžetka imala je još samo Engleska, ali i manje uspjeha. Naime, 1990. godine su “preskočili” Belgiju i Kamerun, ali su se u polufinalu spotakli protiv Nijemaca.
Šampioni na koljenima
Selekcija Njemačke je bila branilac titule iz 2014. (Brazil), ali je u Rusiji grupna faza za nju bila nepremostiva prepreka. Zauzeli su posljednje mjesto, iza Švedske, Meksika i Južne Koreje.
Oni su treći u nizu, jer je to isto “uspjelo” Španiji 2014. (treći u grupi, iza Holandije i Čilea, a ispred Australije), kao i Italiji 2010. (posljednji u grupi sa Paragvajem, Slovačkom i Novim Zelandom).
Bez obzira na “tradiciju” teško je očekivati da Francuska, šampion iz 2018, nastavi ovaj niz u Kataru.
Povratnici
Nakon tri i više “preskočenih” učešća na Mundijal su se vratile četiri države: Egipat (1990), Maroko (1998), Peru (1982.) i Senegal (2002).
Ovo je i prvi put da su se na Mundijalu zajedno našle tri nordijske (Danska, Island i Švedska), ali i četiri arapske zemlje (Egipat, Maroko, Tunis i Saudijska Arabija).
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu