A.J. je posljednjim atomima snage zvao u pomoć svog oca dok je istovremeno pokušavao da se drži za nešto čvrsto da ga vjetar jačine 250 km/h ne odnese.
Voda je došla skoro do krova. Plutao sam sa sinom oko sat vremena… Noga mi je već bila umrtvljena i krvarila kad sam primjetio peraja kako okružuju kuću. Htio sam da ga odvedem na visinu, što dalje od opasnosti koje vrebaju u vodi. Govorio sam mu – Nemoj da plačeš. Zatvori usta. Nemoj da plačeš. Nastavi da dišeš – Ali, prije nego sam uspio da sjednem na krov kako bi ga uhvatio, snažni nalet vjetra ga je odbacio preko krova na drugi kraj, daleko od mene – rekao je Farington iz bolnice.
Kad je vidio kako ga je vjetar odbacio, Farington se probio kroz krhotine i zaronio pod vodu. Tražio je sina sve dok nije ostao bez daha. Nekoliko puta se vraćao pod vodu u potrazi za bilo kakvim znakom.
– Još uvek mi je pred očima slika kako poseže za mnom i viče: “Tatice!” – dodao je.
Nakon nekog vremena, izgubio je snagu zbog naleta vjetra i velikih talasa koji su ga zapljuskivali i morao je da se skloni na sigurno.
Došao je do crkve koja se ubrzo urušila zbog vode i vjetra. Rekao je da je vidio najmanje 12 ljudi kako umire, zarobljeni unutra. Iako se nada kako će mu pronaći sina, kaže da su šanse za to jako male.
– Ono što sam ja vidio u trenutku kad sam ga izgubio. Ko zna šta se dogodilo. Morski psi su plivali u vodi, bilo šta se moglo dogoditi. Petogodišnjaci u takvoj situaciji imaju malo šanse – dodao je Farington.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu