Uz sve to, u Republci Srpskoj, koja bi bila nezavisna i prosperitetna država, demobilisani borci bi uživali u blagostanju, natalitet bi bujao, a narod ne bi imao nikakvih problema sa trivijalnim stvarima poput nabavke ogrijeva.
Sve je počelo davno prije ere interneta, još krajem rata, kada je Radovan Karadžić, tada predsjednik SDS-a i Republike Srpske, borcima obećao po pet hektara državne šume. Pred prve poslijeratne izbore, 1996. godine, njegova stranka se nije odrekla tih obećanja.
Od tada izbori u BiH su održani još 11 puta, tako da je svaka godina bila ili izborna ili predizborna: kampanja je trajala faktički neprekidno, pa je među brojnim obećanjima, kojima su se političari neštedimice rasipali, teško razlikovati predizborna od onih „redovnih“.
Milionski “mercedes” umjesto elektrane
U mirnodopsko vrijeme niko više nije pominjao šumu, ali su uz nacionalne teme i u RS i na nivou BiH dežurna bila i obećanja ekonomskog tipa, poput stranih investicija, rasterećenja privrede i, naravno, zapošljavanja.
Tako su Mladen Ivanić i PDP 2000. obećali 40.000 novih radnih mjesta. Od tog obećanja nije bilo ništa, ali njihovi politički protivnici ni danas, nakon 18 godina, ne dozvoljavaju da ono bude zaboravljeno.
Ipak, šampion zapošljavanja na riječima je lider SDA Bakir Izetbegović. Nakon što je nekoliko puta uzastopno, pred izbore, obećao otvaranje 100.000 radnih mjesta u BiH, prije tri dana je na skupu u Mostaru prevazišao sam sebe i ulog pokeraški podigao na okrugli milion.
– U roku od par godina proizvešćemo novih 100.000 radnih mjesta, a ova zemlja će do 2026. imati milion zaposlenih u realnom sektoru – rekao je Izetbegović.
I lider SNSD Milorad Dodik imao je niz živopisnih obećanja i najava. Tako je obećao da će kontroverzni ruski biznismen Rašid Sardarov uložiti u izgradnju TE “Ugljevik tri” 700 miliona evra i obezbijediti 800 novih radnih mjesta. Sardarov je preko svoje firme 2011. uvezao najskuplji automobil ikad uvezen u Srpsku: mercedes ukupne vrijednosti oko milion KM. To je bilo njegovo jedino ozbiljnije “ulaganje”.
Vranduk kao Skadar na Bojani
Od 2007. Dodik i njegovi koalicioni partneri su u nekoliko navrata najavljivali otvaranje aerodroma u Trebinju i Sokocu, te proizvodnju elektromobila za njemačke poštare, ruski kredit od 70 miliona evra…
Bila je tu i sva sila kamena temeljaca i crvenih vrpci, ali i u ovoj oblasti su sarajevski ublehaši ipak neprevaziđeni.
Apsolutni hit predizbornih cirkusa je izgradnja hidroelektrane Vranduk. Radovi su svečano otvarani tri puta, ali do danas nisu čestito ni počeli. Pred izbore 2010. vrpcu je presjekao i radilište u Vranduku “svečano otvorio” Haris Silajdžić iz Stranke za BiH, a 2014. godine tadašnji federalni premijer, danas predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. Bakir Izetbegović, lider SDA, to je po treći, jubilarni put ponovio pred izbore 2016. godine.
Bajka o Klekovači
Još 2010. godine vlast na čelu sa SNSD-om je obećala izgradnju luksuznog turističkog centra na Klekovači, sa skijalištima, mondenim hotelima, žičarama i ski lifotvima. Najavljena su ulaganja stranih investitora od 388 miliona evra, a cijeli projekt je, kako je obećano, trebalo da bude završen za 12 godina.
Milorad Dodik je ova obećanja ponovio i pred izbore 2012. i 2014. godine. Iako su prošle već dvije trećine od obećanog roka, do danas nisu postavljeni ni temelji za luksuzne objekte. Spekuliše se da je “strani investitor” zainteresovan uglavnom za eksploataciju šume i pitke vode sa Klekovače.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu