Ovogodišnji dobitnik nagrade za najbolju knjigu u 2018. godini za pjesničko djelo “Sonet i smrt”, u izdanju Srpske književne zadruge u Beogradu, Rajko Petrov Nogo zbog bolesti nije mogao da prisustvuje uručenju nagrade, ali se pismeno zahvalio na nagradi i izrazio žaljenje zbog nemogućnosti da prisustvuje.
Kusturica je naglasio da je priča o ovoj velikoj nagradi koja nosi ime Ive Andrića duboko skrivena u Andrićevom pogledu na most, prema pretpostavci, iz tetkine kuće.
Gledajući u most, Andrić je dolazio do svih onih do tada, a ni kasnije neviđenih imaginacija – istakao je Kusturica.
On je naglasio da je u njegovom sjećanju, kada je prije 45 godina stigao prvi put u Višegrad, ostalo kao najupečatljivije polustrovu na kojem je kasnije nikao Andrićgrad, gdje je, kao i Andrić, iz svih uglova posmatrao most i bio fasciniran poluostrvom i spojem Rzava i Drine.
– Pomislio sam kako bi bilo divno da se ovdje postavi srednjovijekovni grad. Zahvaljujući Miloradu Dodiku i energiji koja vlada u Republici Srpskoj, za koju smatram da je najznačajnija od svih energija gdje živi naš narod, stvoreno je sve ovo gdje se danas nalazimo i napravljeni su uslovi da ističemo one koji vrijede.
U današnjem svijetu živimo ne baš srećni onim što vidimo i što nam se u fikciji predstavlja. Ne samo mi, nego i najveće sile svijeta suočene su sa fikcijom koja potpuno degradira i pravi distorziju od našeg života – naglasio je direktor Andrićevog instituta.
Kusturica je rekao da su zato svi do sada nagrađeni, kao i ovogodišnji laureati, zapravo, predstavnici te manjine za koju bi svi voljeli da se veže većina.
S toga je, kaže on, čast da su danas u Andrićevom institutu u Andrićgradu nagrađeni Rajko Petrov Nogo i Goran Petrović.
– Ono što je najvažnije i što je nastavljeno kao naša centralna ideja još od dodjele prve “Velike nagrade Ivo Andrić” jeste da književnici koji dobiju nagradu budu “i naši i svjetski” – istakao je Kusturica.
On je ocijenio da je kod Gorana Petrovića prenesena ta štafeta da se nagrada za životno djelo dodjeljuje čovjeku koji je i kod onog kod koga i treba, i ovdje i u svijetu zapisan kao veliki pisac.
Ovogodišnji laureat Goran Petrović zahvalio je na priznanju koje mu je uručeno, ističući da je Andrićevo ime veliko i da je samim tim i njemu ukazana velika čast.
– Ćupriji od kamena, gradu od kamena, pridodajem nekoliko skromnih kamenčića – rekao je dobitnik “Velike nagrade Ivo Andrić“.
Obraćajući se nakon uručenja nagrade u Andrićevom institutu, Petrović je rekao da se sve zbiva na mjestu koje je veliko ne samo zato što mali Rzav pridodaje maticu moćnoj Drini, već i zato što je ovo mjesto zapravo ušće.
– Bez obzira na širinu vode, svako ušće je veliko jer je mesto dodira. Stoga je i ovaj neveliki grad u, takođe, nevelikom gradu veliki – istakao je on.
Sasvim sigurno to je zato što je, kaže Petrović, Andrićgrad mjesto simboličkog susreta ulica i trgova, na trgovima spomenika, lukova i svodova, građevina srednjovijekovne i savremene arhitekture, vizantijskog, srpskog i islamskog naslijeđa, smirenog Istoka i “igrivog” Zapada, svjetovnog i duhovnog prizvuka Mediterana i odjeka planina.
– Nekad sve počinje arhitekturom, a nekad biva da građevina, mada nepomična, preraste sopstvenu veličinu – rekao je Petrović.
Nedaleko odavde, podsjetio je on, sve je počelo mostom koji spaja dvije obale, a onda je taj most prerastao u roman “Na Drini ćuprija” koji spaja svijetove.
– Zahvaljujući ovom romanu jedan pisac, koji je stvarao na jeziku malobrojnog naroda, postao je pisac sveukupne sudbine čovečanstva – naglasio je Petrović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu