Porodiljsko odsustvo je, iskren da budem, došlo kao posljednja opcija. Kada sam valjano iscrpio sve mogućnosti i pokušaje da u kuću i porodicu unesem mir. Nasljednike smo dobili u relativno kratkom roku, i supruga je uz tako zgusnut raspored polako počela da gubi bitku. Kako bih njoj, a i sebi, dao priliku da se regrupišemo, pa „napadnemo” zajedno situaciju, a ne svako za sebe, i tako izvučemo najbolje iz svega, riešio sam da podmetnem leđa i zaštitim je od svakodnevnih rafala malih anđela – priča Nenad dok u Tašmajdanskom parku pokušava da na oku drži sve troje djece.
Iako su mnogi dušebrižnici sumnjičavo gledali na njegovu odluku, uz standardnu opasku „majka je majka“, Nenad se nije obeshrabrio u njameri da ode na porodiljsko. Pokazalo se da je bio u pravu.
– Iz dečijeg ugla, nevažno je ko je s njima, da li majka ili otac, jer im uvijek nedostaje onaj ko nije prisutan. Razlika je samo u tome da li viču: „Kada će mama?” ili „Kada će tata sa posla?”. Naravno da su najsrećniji dok smo oboje tu. Tada zapadaju u vidljivu euforiju i predivno ih je posmatrati.
U parkiću viđam sve više očeva s djecom
Nenad, koji se bavi činovničkim poslom u jednom većem preduzeću, priznaje da su reakcije kolega i ljudi uopšte na njegov potez oprečne.
Nešto najbolje iz svega ovoga jeste prilika da doživim najljepše momente u životu svoje djece, pa tako i sopstvene
– Neki smatraju da je moj potez vrijedan pažnje i divljenja, a neki smatraju suprotno. Moguće je da pojedincima para oči to što bi zbog mog izuzetka supruga i njih sutra mogla da primora na nešto slično, a to im se vjerovatno ne dopada.
Ovaj mladi tata vjeruje da se ipak protiv duha vremena ne može, i kaže da sada u parkiću viđa sve više očeva koji se bave svojom djecom.
– Pitanje je momenta kada će se omasoviti ovakav način podizanja djece, gdje će očevi biti jednako ili čak i više uključeni. Svakako je vrijeme da se prestane sa vijekovnim razmiricama među supružnicima, ko i koliko radi, i čiji je posao važniji. Ipak bi trebalo da svi igramo u istoj ekipi, a to se neće dogoditi ukoliko licemjerno, samo na riječima, ostanemo pri tome da je majčinski posao uživanje i da nam nije jasno zašto se konstantno žale dok mi kao pripadnici muškog klana „ginemo” na realnom poslu. Kao da je čuvanje djece nerealno.
Misle da sam samohrani roditelj
Svjestan je Nenad da su predrasude o podjeli poslova na „ženske“ i „muške“ na ovim prostorima još duboko ukorenjene, ali za ovog mladog tatu one postoje da bismo ih rušili.
– Jednom sam imao interesantnu situaciju, da je neka mama mislila da sam samohrani roditelj jer čuvam svu tu djecu. Nije joj ni na kraj pameti bilo da se jedan otac bavi na taj način klincima pored žive i zdrave žene.
Ne krije da je odlaskom na porodiljsko preuzeo na sebe i ostale obaveze koje to nosi, oblačenje, pranje, presvlačenje, sve vrste obroka, tjeranje na iste, mašine za veš, sudove…
– Suprugino je samo da bude „muž”. Ima ona svoj dio kada me odmijeni kao pravi muž, oriba patos ili kupatilo, složi malo stvari u ormar kako ne bih izvlačio sa gomile svaki put kada treba da ih obučem, iako porodilja, ipak sam muškarac, pa ne mora sve biti pod konac, onda je Mirjana zadužena za te delikatne poslove.
Porodiljsko je nešto najbolje što mi se desilo
Njegov recept za vaspitanje djece glasi – kada napravimo svjesniji pristup onda dolazimo i do onoga da djecu ne vaspitavamo, već im dajemo primjer.
– A onda djeca rade ono što su vidjela od nas. Mislim da je kontraproduktivno ono utvrđeno od predaka „pusti ti mene…”, ili „nemoj ti mene da gledaš..”. Jer je jedino ispravno da zahtjevamo od djece nešto čega se i sami pridržavamo. Sve drugo je licemjerno i naravno da prečista dečija srca kategorički, prenosi Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu