Niko od njih ne može da nasluti šta je natjeralo na taj tragičan čin.
– Poznajem cijelu porodicu. To su divni ljudi. Radni, prepošteni, ma nemam riječi – objašnjava sagovornik blizak porodici.
Prema njegovim riječima njen otac se bavi molerajem, a u tome mu pomaže i djeda.
– Ne mogu da vjerujem šta se dogodilo. Ona je pohađala Gimnaziju u Čačku, bila jedan od najboljih đaka te generacije. Nedavno su bili na ekskurziji. Djeca pričaju da je bila raspoložena, te da su se lijepo proveli – kroz suze objašnjava naš sagovornik.
Kako kaže, ono što je čudno, posljednjih dana je bilo primetno njeno neraspoloženje. Kako bi stigla od kuće do autobuske stanice ova divna djevojka je pješačila tri kilometra.
– Tog kobnog dana ju je povezao komšija do autobuske stanice u Mršincima. Djelovala je da ima neki stres, ali čovjek nije mogao ni da nasluti šta će se dogoditi. Pomislio je da možda dijete treba da odgovara neki predmet, pa nije spremno. Uglavnom, sve vrijeme se dopisivala sa nekim i bila ćutljiva – objašnjava sagovornik.
Prema njegovim riječima, da je čovjek mogao da zna šta se krije iza toga iz momenta bi je vratio kući. Ostavio je da čeka gradski autobus i otišao svojim poslom, dodaje on. Njeni drugari kažu da tog dana nije izašla ispred škole, već na stajališu kod Mašinsko-saobraćajne škole Čačak.
– Nama je autobuska ispred škole, bilo nam je čudno. Mislili smo da ima nešto da završi iako smo kasnili u školu. Đački autobus pa ide sporo. Šokirani smo saznanjem da je nema. Nismo se intenzivno družili, ali smo se dok putujemo razmjenjivali pozdrave, pričali o obavezama. Istina, nismo se posećivali – kažu saputnici nesrećne djevojčice.
Prema nezvaničnim saznanjima porodica je izrazila sumnju da sedamnaestogodišnjakinja nije svojevoljno skočila. Međutim, obdukcioni nalaz je pokazao da je u pitanju nenasilna smrt.
– Otac, majka, brat, baka i deka su skrhani od bola. Ne mogu da vjeruju da nema njihove mezimice. Ne znam kako će izdržati tragediju koja ih je zadesila – objašnjava drugi komšija ove porodice za koju, takođe, ima samo riječi hvale.
Prema njegovim riječima, otac sedamnaestogodišnjakinje, koji je mlad čovjek i rano se oženio, je često znao da kaže u šali – sa njom nemam nikakvih problema, a sin će, pošto je mlađi, praviti nestašluke.
– To je jedna patrijahalna familija. Ljudi su se doselili, ako se ne varam, iz Sjenice. Mislim da je njen pradjeda došao u Kačulice. Radnici, dobre duše, svakome bi pomogli u nevolji. Njena majka je vanserijski dobra žena. Radna, vredna, neka joj bog da snage, kao i svim njenima, a i nama da izdržimo ovu tugu koja nas je snašla – zaključio je naš sagovornik.
Direktor Osnovne škole „Branislav Petrović“, Lazar Čikiriz kaže da su potrešeni, jer je ona do prije tri godine pohađala tu „kuću znanja“.
– Sara M. je bila đak generacije u Slatini. Predobro dijete. Učestvovala je u svim programima, nizala nagrade na takmičenjima. Kada god smo imali priredbe ona ih je organizovala i vodila programe. Naš kolektiv je zatečen, pretužni smo svi – kaže Čikiriz.
Dodaje da njen brat pohađa osmi razred te škole.
– Ovo je veliki bol za sve nas, a o njenoj porodici da ne govorim – zaključio je Čikiriz napominjući da je i u Gimnaziji, prema informacijama koje ima, briljirala u znanju.
Inače, vreme sahrane ove divne djevojke još nije objavljeno, a biće ispraćena u „vječnu kuću“ na kačuličkom groblju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu