Sila vode je kroz nju prolazila, ličilo je da će da je odnese kao rukom, zbriše isto kao šest puta kroz prošlost.
Kućica na Drini ipak je izdržala, isprkosila velikom vodostaju. Prije 11 godina, prilikom posljednje obnove nesvakidašnje građevine, koja je napravljena od drveta i bez jednog eksera, instalirane su sajle koje podižu prednju i zadnju stranu kućice kako bujica ne bi naišla na otpor. Mehanizam se pokazao djelotvornim.
Voda je protekla kroz kućicu, a stradala je samo nenatkrivena terasa okrenuta prema lijevoj obali. Njene dijelove matica je pronijela virovima.
Nema turiste koji namjenski dođe u Bajinu Baštu a propusti da osmotri atraktivno zdanje na stijeni kraj koje se međe Srbija i Bosna i Hercegovina. Malo ko, koga put navede kroz ovaj grad ne zastane na desnoj obali Drine i obraduje oči prizorom posred toka rijeke.
Istorija kućice na Drini začela se 1968. Grupa tadašnjih dječaka prenijela je dijelove srušene šupe na stijenu i načinila omanju daščaru. Pred njom su se sunčali, pod njom krili od jakog sunca.
Već naredne godine rijeka je pokazala svoje ćudi i odnijela primitivni objekat. Istog ljeta dječaci su sagradili novi. Lakše materijale su prevozili čamcima sa obale, a teže spuštali u Drinu par kilometara uzvodno pa ih hvatali kod stijene i dizali na nju.
– Drugar je predložio da pravimo kućicu na stijeni, kao što su naši vršnjaci pravili logore u šumi i na livadi. Mi smo prihvatili. Stijena koja je relativno mala, za nas je bila dovoljno velika da na njoj ostavimo djetinjstvo. Više smo voljeli da boravimo tu nego bilo gdje drugdje. Ovdje smo provodili cijelo ljeto. Družili smo se, kupali, igrali, dovodili djevojke, spremali ručak, donosili knjige da učimo. I kasnije kad smo se poženili tu smo se skupljali – pričao je svojevremeno Miško Savić, jedan od spomenutih ondašnjih dječaka.
Stvarajući sebi zanimaciju, mladići nisu bili svjesni da daskama udaraju temelje turističke atrakcije po kojoj će njihov grad pod Tarom postati prepoznatljiv. Opet, nisu oni bili toliko čvrsti da izdrže velike vode – Drina je još u pet navrata odnosila kućicu. Pretposljednji put 1999. Poslije šest godina kućica se ponovo isprsila rijeci, ovaj put postavljena na betonske grede koje su je još više uzdigle od korita rijeke.
Pokazalo se da i ta dosetka nije predstavljala problem Drini. Snažna, nabujala, odnijela je kućicu krajem 2010. godine – posljednji put.
Već naredne postavljena je nova, površine šest puta četiri kvadrata, sa sajlama koje uoči sezone velikih vodostaja podižu strane okrenute ka toku rijeke. Otad simbol Bajine Bašte odolijeva. „Preživio“ je svako divljanje rijeke, pa i stoletne vode koje su donijele po zlu čuvene majske poplave 2014.
Drugi iz ondašnje grupe dječaka, zaslužne za postojanje kućice, sada pokojni Milija Mandić zvani Gljiva, volio je da kaže da je ona svačija i ničija.
– Kućici smo vijerni i dan danas i brinemo o njoj. Ona sada ima zatvorenu prostoriju sa frižiderom, plinom, stolom. Od dvije napravljene terase ostala je jedna, prekrivena. Na krovu objekta su solarni paneli koji proizvode struju. Okrenuti su ka BiH koja je više osunčana. Kad se primakne sezona visokih vodostaja šporet, plin i akumulator od panela prenosimo na obalu. Sa stene se u kućicu penje stepeništem visokim oko metar i po koje se takođe podiže čekrcima – objašnjava Želimir Jokić Bute, još jedan iz generacije dječaka zaslužnih za postojanje kućice, piše Blic.
Kada im vrijeme i nivo Drine dozvoli, Jokić i Savić čamcima prevoze turiste sa obale do kućice na stijeni. Priušte im da se nauživaju i rijeku dožive sa njene sredine.
– Kućica je najprepoznatljiviji turistički lokalitet u Bajinoj Bašti i prva slika našeg grada, svojevrsna recepcija, kada se dolazi iz pravca Loznice. Na njenim obalama zastaje mnogo ljudi da se fotografiše. Traženi su i suveniri sa njenim motivima, a od stranih turista posebno je interesantna Kinezima koji što u grupama, što pojedinačno, dolaze da je vide – kaže za Siniša Spasojević, zamenik direktora Turističke organizacije „Tara – Drina“ iz Bajine Bašte.
Objekat na Drini, napominje on, odavno više nije samo brend Bajine Bašte, nego i jedan od simbola srpske turističke ponude koji govori o jedinstvenom skladu prirode i čovjeka.
– Pored redovnog održavanja prostora oko kućice, tokom 2022. smo obnovili odmorišta na platformi na obali, tako što smo zamijenili krovove i postavili stolove i klupe, a urađen je i novi dio stepeništa i ograde da gosti lagano mogu sići do same rijeke – priča Spasojević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu