U potrazi za Zaz okrenuli smo se provjerenom mjestu Monmartru u Parizu gde je sve počelo. Ovo je istina o Zaz i njenoj inspiraciji i odgovor na pitanje gdje je moderna revolucionarka.
Dajte mi apartman u Ricu, ne želim ga. „Šanel nakit, ne želim ga. Dajte mi limuzinu, šta će mi? – pkevala je Izabel Žefroa 2010. godine, a planeta okupirana težnjom za materijalnim stvarima zavolkela je njenu pjesmu, piše Žena Blic.
I zaista nije željela raskošan stan i veliku scenu. Izabel Žefroi, poznatijoj kao Zaz, bile su dovoljne ulice Monmartra i trg „Place du Tertre” da na njima radi ono što najviše voli- da pjeva.
Godinama prije nego što je objavila veliki hit „Želim“, Zaz je uz pratnju akustičnih instrumenata nastupala u savršenom slobodnom, kreativnom prostoru.
U boemsku četvrt Pariza, u njegov sjeverni dio koji je u 19. vijeku bio središte umjetničkog života, otišla je sa impresivnom biografijom.
Dok su Parižani i turisti iz raznih krajeva svijeta (12 miliona njih godišnje posjeti Monmartr) uživali u njenom glasu, nisu znali da je ulična pjevačica od pete do 11. godine pohađala Konzervatorijum u rodnom Turu, da je izučavala teoriju violine, klavir, gitaru i horsko pjevanje i da je kao stipendista Regionalnog savjeta Francuske upisala „CIAM“, školu moderne muzike u Bordou.
A zbog čega je Monmartr bio toliko privlačan Zaz? Brdo sa kojeg se prostire pogled na Pariz, pandan je beogradskoj Skadarliji, otuda i prijateljstvo dva bratska boemska kvarta koje datira od 1977 , a koje je obnovljeno 2017. Najviši deo grada koji visinom jedino nadmašuje Ajfelov toranj („Šta ću s njim?“, pitala se Zaz u pesmi), krasi bazilika Sakre Ker (Svetog srca), izgrađena u 19. vijeku u znak zahvalnosti Bogu što je spasao Pariz od razaranja tokom francusko-pruskog rata.
Važan detalj arhitektonske istorije kvarta je i crkva Sen Pjer iz 12. vijeka, a njegovo srce su ateljei, galerije i muzeji koji čuvaju tajne Edgara Dege i Kloda Mone. Istaknuti slikari su vijek prije nego što je na kaldrme Monamrta zakoračila Zaz, stvarali u njemu remek djela i mijenjali tok umjetnosti.
Na mjestu krojenom po meri umjetnika pjevačica se osjećala kao u svom domu.
– Energija koju pruža publika na ulici je divna. To pozitivno osjećanje me ponese do te mjere da sam i ja srećna dok pjevam za njih – izjavila je jednom prilikom Zaz.
Zamislite samo kakvu je energiju i inspiraciju nudilo ovo brdo u Parizu kada su se na njemu za vrijeme epohe blagostanja od 1871. do 1914. okupljali i Pablo Pikaso, Vinsent Van Gog, Isidora Dankan, Salvador Dali!
Ni kafane u njemu nisu obične jer ih krase slike Pjera Ogista Renoara, a ako krenete malo niže od Monamarta, nailazite na Mulen ruž, najpoznatiji kabare i noćni klub na svijetu, ukrašen slikama Anrija de Tuluza.
Mulen sa Zaz spaja detalj iz njegove istrorije. Kada se 1989. slavila stota godišnjica kabarea, u njemu je pjevala Ela Ficdžerald, jedan od uzora talentovane Izabel.
Neodoljiv za milione ljudi Monamrtr je prizvao Zaz koja je imala poseban kutak za pjevanje, „Place du Tertre”. Trg na 130 metara nadmorske visine u najvećem broju okuplja slikare koji moraju da dijele precizno određen prostor,a podjela jeste pitanje umjetničkog prestiža.
Pod naletima potreba savremenog društva vremenom se povećao broj kafića na Monmartu, pa je možda pravi momenat da se podsjetimo stihova Zaz: “Vaš novac me ne može usrećiti”, “Ja želim ljubav, radost, dobro rasploženje”.
Kako je ipak, novac neophodan za život, ona je u boemskom centru zarađivala 20 do 30 evra po satu (rekord je bio 450 evra za 60 minuta. “Sreća je u običnim stvarima, zemlji koju volite, djeci, smijehu… Novac je samo neophodan za neke obične stvari”, poručila je.
Autentična muzička pozadina, činjenica da su njene pesme oslikavale njen život, pretvorile su je u zvijezdu. A bolji start od pjesme „Želim“ ekranizovane spotom snimljenim na ulicama Pariza, sa debi albuma „Zaz“, nije mogla da zamisli.
Važna godina u njenoj karijeri bila je 2007. kada se javila na internet oglas tekstopisca i kompozitora Keredinea Soltana. Iako tada nisu ostvarili saradnju, francuski autor je tri godine kasnije za nju napisao „Želim“.
Zaz je u međuvremenu pjevala i sa grupom „Sveet Air“, imala uspjeha u prestižnom muzičkom takmičenju, držala koncerte u Rusiji i Egiptu da bi se na kraju ponovo vratila boemskom životu Monamrtra.
U srpskoj prestonici održala je koncert 2012. godinu dana poslije nastupa na Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu. U Beogradu je, po svojoj želji, pjevala na otvorenom prostoru- na Kalemegdanu.
Kćerka profesorke španskog jezika i radnika u elektro-energetskoj kompaniji snimila je 2013. drugi album „Recto-vers“. Objavila je nekoliko singlova, a onda je 2018. pjesmom „Sutra, to si ti“ („Demain c’est toi”) koju je posvetila budućem detetu, najavila „Efekat ogledala“ („Effet miroir”), album koji je miks najrazličitijih žanrova.
Kako je navedeno na njenom sajtu, Zaz na prethodnim albumima nije bila toliko angažovana kao na ovom. Učestvovala je u kreiranju svih detalja, a najvažnije joj je bilo da njene pjesme “budu istinite”.
Velika serija koncerata počela je 14.marta ove godine u francuskom gradu Le Gran Keviji, nastaviće se u Americi, Španiji, Japanu, Češkoj, a završiti 8.septembra u Berlinu.
Zaz će u okviru turneje nastupiti i u Kvebeku, gradu u kojem se “osjeća slobodno”. Različite nacije razumijeće njene poruke zahvaljujući “snazi muzike”.
Da li će se nova Edit Pjaf ponovo vratiti na Monmartr? Vrata pariške boemske četvrti ona nikada nije zatvorila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu