Poznat i cijenjen kako na našem, tako i na ruskom tržištu gdje već godinama radi, ali je zato morao da se odrekne praznika sa porodicom, slavlja, izlazaka i čestih odmora.
U januaru ove godine Miloš Biković napunio je 35 godina.
Kada se osvrne iza sebe trebalo bi da je ponosan na ono što je do sada uradio kako na našem, tako i na inostranom tržištu. Iza njega su brojne uloge, život u koferima, ovacije ali i porodica, njegov vjetar u leđa iz sjenke. U biti mu je da voli svjetla pozornice, korača svjetskim crvenim tepisima, ali kako kaže voli epitet da je naš. Njegov život je skup svega po malo.- Prošetati se crvenim tepihom svjetskih metropola i popiti pivo sa drugarima iz srednje škole na klupici u parku. Tako nekako. Ostati isti. Za mene je u floskuli “svjetski a naš” bitnije ovo “naš”. Kao sto kaže sv. Vladika Nikolaj, parafraziram: bićete svjetski onoliko koliko budete svoji, kaže glumac.
To nas je vratilo na početke njegovog probijanja na to tržište, samo se nametnulo pitanje šta je tada bilo teže savladati jezik i akcenat, nostalgiju ili udaljenost od porodice:
– Sve od navedenog. Ali izgovor je bio najteži zadatak. I danas ga “dotjerujem” i radim na njemu.
Uprkos snimanjima tamo, njegova karijera u Srbiji nije zapostavljena, kako filmska tako i pozorišna. Ipak, sve ima cijenu pa i to, prenosi Blic.
– Vrijeme je ta cijena. Kako ga trošiš, u šta ga investiraš, to ti određuje život kasnije. Ja moram da radim i stvaram. To mi je u prirodi. Zato ja tu cijenu moram da platim. To nije bio izbor, kaže Miloš koji za mnoge praznike nije bio u porodičnom domu, slavlja bliskih prijatelja je morao da propusti, a odmore uskladi sa obavezama.
Majka Marija to razumije, u jednoj od rijetkih izjava koje je dala za medije primijetili smo zajedničku nit sa majkom Novaka Đokovića, u rečenici da im sinovi nedostaju ali da su ponosne jer je vrijedelo.
– Podrška porodice je jako važna. Ona je kao vazduh. Ne primjećuješ je jer ona prožima sve. Kažu da “Riba ne zna da postoji more”. Tek kad podrške nema osjećaš težinu. Pretpostavljam da je, kako kažete, Novakovoj majci teško zbog njegovog odsustva ali ona zna, baš kao i moja da njen sin mora da ide svojim putem koliko god daleko ili strmo ga vodio. I da postoje često djelovi puta kada, bez obzira na svu želju njegove porodice da bude uz njega, on ipak mora da ga prođe sam. Uglavnom su to dijelovi puta koji su unutar u dubinama čovjeka.
Na pitanje koliko je njegov brat Mihailo, koji je 16 godina stariji od Miloša i Iguman je u manastiru Jovanje, uticao na njegovo odrastanje i poimanje vjere, odgovara sa zadrškom:
– Sigurno je uticao mnogo. Ali trudim se da ne govorim o tome u javnosti mnogo.
Javnost je Bikovića upoznala kroz mnoge role ipak Nebojša Ljutić, Petar Maraš, Tirke i Griša su likovi koji se pamte, za sada. Da li je u životu “pokupio” nešto od likova koje je odigrao, kaže.
– Put ka ulozi je dvosmjerna ulica. U toj ulici sretnete autora, reditelja i ostale saradnike. Oni vas nekada navedu da skrenete. Orijentišu vas. Pomognu ako se zagubite. Ali istovremeno, hodajući tom ulicom putujete i unutar sebe. I ka gledaocu. Tako nekako. Zamršeno je. Ali je jednostavno, kroz šeretski osmijeh svjestan da je ovo putovanje jasno vjerovatno jasno samo ljudima iz te branše.
U javnosti o Milošu ima različitih mišljenja, neka od njih smo skupili na gomilu da bismo mu ih pročitali i čuli šta o njima misli: “bio je nadobudni klinac, a što je više rastao, postizao i uspijevao sve je prizemniji. počinje da mi se sviđa”, “Miloš je dobar glumac, ali još boji biznismen”, “Sada je pravo vrijeme da dobije još jednu ulogu od Mihalkova”, “ljudi ga ili vole ili ne, ali nije za ignorisanje”…
Saslušao je i razmislio.
– Glumac (umetnik, onaj ko priča priču… pisac, reditelj) i publika – čine celinu. Svojim dijelima, on publiku navodi da razmisli, da se zapita, da nešto sazna, glumac je tu da nadahne, utješi, nasmijeje i ono najvažnije, trgne iz umne lenjosti, pozove na duhovni rast. Ne zato što je glumac (umetnik, pisac, reditelj) neki guru, već zato što je želja za rastom prirodna težnja svakog čovjeka ali mi to zaboravljamo. Ovaj svijet nas navodi tako. Mišljenje publike je važno ali je položaj glumca u odnosu na publiku kao Orfejev u odnosu na Euridiku. Svojom umjetnošću on je vodi u tamu ali ne sme da se osvrće na mišljenja i komentare čak i ako su najlepši i nadobronamerniji. I opet, nije glumac neki sveštenik koji zna put u tami, i on je izgubljen, ali se u tom susretu sa publikom rodi neka iskra koja je neizreciva i neobjašnjiva i ona tada na trenutak obasja tamu svakodnevnice. Razmislite, jedini način da neposredno i u stvaralačkom činu sretnete narod neposredno, to je u kontaktu publike i umjetnika. Tu je živo mjesto susreta kolektivnog svjesnog i nesvjesnog. Umjetnikovo pa i glumčevo djelo i djelovanje je izloženo raznim tumačenjima. Ali je definitivno to zajedničko iskustvo koje se ugrađuje u identitet jednog naroda.
Ako je suditi po Instagramu iza njega je jedno lepo i sadržajno ljeto puno morskih avantura sa djevojkom, prijateljima, kolegama. Ipak, došlo je vrijeme da se vrati pred kamere i na daske.
– Očekuju me premijere filmova “Sluga 2”, “Budi Bog s nama” Slobodana Šijana s kojim sam imao veliku čast da radim, “Izolacija” i “Bauk”.
Bilo je lijepih, ali i nepristojnih ponuda
Da li je bilo poziva i da li imate ambicije, ali i vremena, da se oprobate u Americi, Engleskoj…
– Bilo je ponuda, i lijepih i nepristojnih. Ništa privlačno. Možda će u budućnosti biti projekata i tamo, ali ne jurim za tim.
Prva noć u Rusiji i problemi sa konzervom
Svjesni smo da nekom ko dolazi iz male zemlje nije lako da uspije bilo gde u svetu. Vašoj popularnosti u Rusiji svedočili smo na premijeri filma “Izazov”. Kako je izgledao taj put kada odlučite da zakoračite na jedno veliko tržište i ne znate šta vas čeka? Sjećate li se tog prvog odlaska u Rusiju, šta vam je prolazilo kroz glavu, čemu ste se nadali?
– Nadao sam se tome da nađem otvarač za konzerve jer je bio posni dan a ja gladan, a konzerva tune zavarena. Otvarao sam je malim ključem od sandučeta za poštu. Tako mi je prošla noć pred prvi veliki kasting kod Nikite Mihalkova.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu