Na ovu ideju došao je čitajući o pomorskim bitkama u Drugom svjetskom ratu među kojima je posebno impresioniran borbom Nijemaca i Britanaca u Danskom tjesnacu maja 1941. godine. O tome je napisano mnogo stručnih članaka, reportaža u novinama, snimljeno nekoliko filmova.
Grubor je o tome prije pola vijeka čitao u “Frontu”, časopisu Jugoslovenske narodne armije. Sačuvao je crtež bojnog broda Bizmark, jednog od najpoznatijih njemačkih ratnih brodova tokom Drugog svjetskog rata. Dobio je ime po njemačkom kancelaru iz 19. vijeka Otu fon Bizmarku. Brod je izrađen u Hamburgu, a težio je 42.600 tona. Porinut je 14. februara 1939. dok je u operativnu upotrebu uveden u augustu, godinu kasnije pod komandom pomorskog kapetana Ernsta Lindemana. Postao je poznat nakon Bitke za Danski tjesnac u maju 1941. godine.
Zbog početnog velikog uspjeha u borbi s Kraljevskom mornaricom Britanije, Vinston Čerčil, kojeg je to veoma naljutilo, kratko i odlučno je svojim trupama naredio: „Potopite Bizmark“.
U subotu, 24. maja, oko 05.50 izjutra, britanska pomorska borbena grupa pod komandom kontradmirala Lanselota Holanda napala je njemačku pomorsku borbenu grupu na izlasku iz Danskog tjesnaca. Poslije višednevne borbe, pod naletima avijacije koja je pomagala mornarici, Bizmark nestaje 27. maja prije podne u talasima Atlantika zajedno sa 2.200 njemačkih mornara. Brod Bizmark je poslije stekao skoro mitološki status. Njegovu olupinu otkrio je 8. juna 1989. pomorski arheolog Robert Balard, koji je takođe zaslužan za pronalaženje olupine Titanika. Bizmark sada leži na dubini od 4.700 metara, na oko 650 kilometara zapadno od luke Brest u Francuskoj – prepričava Mićo Grubor istorijat njemačkog broda kao najbolju lekciju o ratovanju i mornaričkim bitkama u Drugom svjetskom ratu.
Zato danima i mjesecima, do najsitnijih detalja razrađuje graditeljske planove kako bi njegova maketa od jelovine bila što vjernija Bizmarku.
– To je vražje osjetljiv i težak posao. Ništa ne improvizujem, hoću da sve bude kako treba; oprema, komandno mjesto, topovi i drugo naoružanje, čamci za spasavanje… Dijelovi su od mesinga, bakra, aluminijuma… Grešaka ne smije biti, posebno prilikom lijepljenja, jer ukoliko dođe do najsitnije nepreciznosti, dio moram izraditi iznova – opisuje svoju stalnu preokupaciju Mićo Grubor, bivši grafički radnik koji je, pored svakodnevnih porodičnih obaveza sada, na jedinstven način, posvećen Drugom svjetskom ratu.
Ponekad mu dan, kaže, krene loše, zapadne u naizgled nerješive poteškoće ali tada sve ostavi za sljedeći dan, kada prikupi dovoljno energije, strepljenja i mašte.
– Nema tu više odustajanja. Bizmark će iduće godine isploviti iz moje garaže – tvrdi on.
Razmišlja da ugradi i motor i da ga porine u Savu, “onako za probu”.
– Ipak, plašim se neuspjeha, da ne doživi sudbinu Bizmarka iz 1941. godine – u dilemi je Mićo Grubor kojem su, u ovom poslu, najveća podrška supruga i dvojica sinova.
Oni su, veli, prvi i najveći kritičari koji stalno ukazuju na dobro ili loše na mojoj maketi. Svi zajedno raduju se završetku Mićine makete, vjerovatno na proljeće iduće godine.
Uspravan na morskom dnu
Specijalne kamere u titanijumskom oklopu, dovoljnom jakom da izdrži pritisak 500 puta veći od atmosferskog, otkrile su da Bizmark leži na morskom dnu u uspravnom položaju, kao da plovi kroz vječnost, sa topovskim cijevima koje su zadržale svoj položaj iz posljednje bitke, sa mnoštvom detalja očuvanim u ledenoj vodi.
Penzionisani američki pomorski oficir Fred Meklaren smatra da je svaki veliki ratni brod pripremljen za ovakvu eventualnost po logici da je bolje da potone sam nego da padne u neprijateljske šake. Najglasniji protivnici ove teorije su, naravno, Britanci.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu