Danas Bojana ima 25 godina, živi u Novom Sadu i radi kao programer u jednoj IT kompaniji. Istovremeno kuca svoj master rad, kako bi privela kraju master studije na Fakultetu tehničkih nauka, ali i polaže vozački ispit u auto školi, sa protezom umjesto noge.
– Otkad znam za sebe, uvijek sam imala neki strah od vožnje. Iskreno, ni sama ne znam odakle je on dolazio. Sa 18 godina, kada su svi moji vršnjaci polagali vozački ispit, ja nisam imala tu želju. Nisam osjetila potrebu da to uradim, jer me je strah sputavao. Prethodnih par godina sam pobijedila mnoge strahove i nekako sam osjetila da je vrijeme i ovaj da savladam. Bilo je vrijeme da se i sa tim suočim – priča Bojana za Blic.
Podsjetimo, Bojana se 2016. godine našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme – u kafiću u Žitištu kada je ljubomorni suprug ugledao svoju ženu kako sjedi u istom lokalu i odlučio da se sa njom obračuna. “Pripucao” je iz kalašnjikova i ubio petoro ljudi, a čak 22 ranio. Među njima i Bojanu, koja je iz borbe za goli život izašla kao pobjednik, ali je u toj bici izgubila nogu.
Ponovo je učila da hoda, uspjela da nabavi kvalitetnu protezu i upravo je uprkos svim izazovima završila obuku za vozača i čeka polaganje. Zanimalo nas je kakva su njena prava kao osobe sa invaliditetom u ovom slučaju i kako je to regulisano zakonom.
– Trenutno po zakonu Republike Srbije, osobe sa invaliditetom mogu da polažu na adaptiranom vozilu – vozilu koje je prilagođeno njihovim potrebama. Takođe, po zakonu, auto škole smiju da obučavaju vožnju samo na vozilima sa mjenjačem (zbog toga imaju samo vozila sa mjenjačem), što bi značilo da osobe sa invaliditetom moraju da nabave svoje vozilo i da ga prilagode svojim potrebama. Pošto je meni amputirana lijeva noga, meni je dovoljan automatik kao adaptirano vozilo, ali to nisam mogla da nađem ni u jednoj auto školi, pošto im zakon to ne dozvoljava. Zbog toga sam morala sama da nabavim auto, ugradim duple komande i registrujem ga za obučavanje – kaže Bojana.
Dodaje da je, nakon položenih testova na prvom času praktične obuke sa svojim instruktorom odmah “kliknula”.
– Imao je dobar pristup prema meni i zbog njega sam zavoljela vožnju. Od uplašene djevojke, koja nikada nije mislila da će sjesti u auto, sada je tu djevojka koja jedva čeka da položi i da vozi. Za to sam zahvalna svom instruktoru Biserku – dodaje Ćorilić.
Strah je, kao i kod svakog početnika, bio prisutan, ali vremenom se oslobodila.
– Pa mogu da kažem da sam se prva dva puta plašila jer mi je sve bilo novo. A i to je nekako normalno, jer čovjek se plaši nepoznatog. Ali kako su časovi odmicali, tako sam se polako opuštala. Pošto sam vrlo uporna osoba,osoba koja voli izazove, to sam gledala kao još jedan izazov. Kako sam završila sa obukom, sledeći izazov: položiti vožnju! – objašnjava nam Bojana.
Kako se na društvenim mrežama uvijek trudi da motiviše druge ljude, a pogotovo osobe sa invaliditetom i dokaže im da je moguće sve što zamisle, na njenim profilima se mogu vidjeti inspirativne i mudre poruke i fotografije. Među njima našle su se i ove sa vozačke obuke, sa kojih Bojana poručuje samo jedno: “Vi možete sve što poželite. Nemojte dozvoliti da vam ljudi govore da nešto ne možete, jer za sve postoji način. Borite se za sebe i ne odustajte, jer se sve na kraju isplati”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu