Sudbine

BOLEST UNIŠTILA DVA MLADA ŽIVOTA Majka Ljiljana sama brine o nepokretnom sinu i slijepoj kćerki

Jedna muka nikada ne ide sama, tako je i u porodici Čolić iz Ljubesela. Samohrana majka Ljiljana (70) u skromnoj prizemljuši brine o teško bolesnom sinu Aleksandru (47) a par kilometara dalje u stanu od iste bolesti boluje i njena dvije godine mlađa kćerka Jelena (45).

BOLEST UNIŠTILA DVA MLADA ŽIVOTA Majka Ljiljana sama brine o nepokretnom sinu i slijepoj kćerki
FOTO: TOPPRES/PRIVATNA ARHIVA

Njihova bolest Morbus neuroni motori (bolest motornog neurona), uzela im je najbolje godine života i prikovala ih za postelju.

– Moja djeca su bila zdrava, redovno su pohađala nastavu, bili su dobri đaci. Aca je služio vojsku, život nam je bio normalan i sve je bilo u najboljem redu. Ostala sam sama sa njima kad su imali tri i pet godina, ali borila sam se i nikada nisu bili bolesni. A onda iznenada počela je naša agonija, prvo Aca sa 27 godina počeo je nestabilan hod, iz dana u dan stanje se mijenjalo na gore, kako su odumirale ćelije mozga bolest je pokazivala svu svoju lošu stranu. Oštećen mu je vid, govor, ne može da se kreće, u početku je mogao da sjedi, čita novine sada je prikovan za krevet i ne može ništa. Ne smijem da ga ostavim samog, 24 časa sam uz njega, ako moram da odem do grada ja platim ženu da ga pričuva – priča za TopPres Ljiljana Čolić.

Ova napaćena žena već 20 godina brine o bolesnom sinu, a posljednjih 10 godina i o kćerki. Bratu i sestri ova teška bolest uništila je život i svaku nadu u bolje sutra.

– Jelena je oboljela kasnije, ali evo već 10 godina i ona se pati kao i Aca. Ona je moje sudbine, samohrana je majka sedamnaestogodišnjeg sina Nikole, kojeg na žalost više ne može da vidi zbog ove bolesti. Potpuno je slijepa, ne može da se brine o sebi ne ustaje iz kreveta. Morala sam da platim ženu da je pazi jer ja sama ne mogu da se brinem o dvoje odraslih ljudi, to je velika muka. Naši životi su se pretvorili u pakao, ne znamo više da se radujemo – kaže drhtavim glasom ova hrabra majka.

Ljiljana se svih ovih godina bori uz pomoć dobrih ljudi, kako kaže, najviše joj znači podrška i prijateljska ruka, jer tada zna da nije sama.

FOTO: TOPPRESS/PRIVATNA ARHIVA
FOTO: TOPPRESS/PRIVATNA ARHIVA

– Povremeno nas se po neko sjeti, slali su nam Кoenzim Q 10, pakete za kuću. Srpska bratska pomoć iz Kanade nam na četiri mjeseca pošalje novčanu pomoć. Bivši predsjednik opštine Dragan Živanović uvijek mi je izlazio u susret, pomogli su da se asfaltira prilaz kući. Ja imam 14.000 penziju i isto toliko Aca prima tuđu negu. Najviše kupujemo pampres pelene, treba nam praška 10 kilograma jedva traje deset dana. Higijenska sredstva su uvijek potrebna jer su oboje 24 časa u postelji. Nisam uspjela da obezbijedim drva za zimu, ne vrijedi, ne mogu sve troškove da podmirim – rekla je Ljiljana.

Ovu porodicu često obilazi Srđan Srećković iz Topole, on je, kako Ljiljana kaže uvijek bio uz njih i pokušavao koliko je mogao da im pomogne.

– Pored drva za zimu, pokušaćemo da natkrijemo ovaj prostor isred kuće, kupatilo treba da im se renovira, kako bi Ljilji olakšali da može da vodi higijenu i brigu oko bolesnog sina. U ime Ravnogorskog pokreta i u ime Kozačke stanice Blagovesti, pomoćićemo fizički koliko možemo – poručio je Srećković, prenosi Blic.