U staroj trošnoj kućici nastanili su se tuga, nemaština i samoća. Ovoj starici su patnja i bol saputnici već više od dvije decenije. Troje djece, dva sina i kćerka, preminuli su jedno za drugim. Nakon smrti muža ostaje sama, bez ikoga na svijetu.
Međutim, uz pomoć humanitarca Hida Muratovića, koji nije zaboravio baku Pembu, i u njen dom pred Ramazan unijeta je radost i sreća. Zahvaljujući humanim ljudima koji su vidjeli priču o nesrećnoj starici tragične sudbine, ona je osjetila pažnju i ljubav u danima starosti kada nema nikog svog da joj donese čašu vode i prozbori koju riječ.
Plemenitost ljudi nije uspjela da izbriše tugu u njenim očima, ali saznanje da nije sama i zaboravljena dali su joj nadu i vjeru u ljudsku dobrotu.
Bez struje i vode, u mraku prolazili su dani bake Pembe dok joj komšije nisu, uz pomoć agregata, omogućile svjetlo u mračnoj sobici u kojoj živi.
– Sama sam. Nikog živog nemam. Da mi nije odozgo ove djece da me gledaju ja bih umrla ne bi znao niko gdje sam, ali gledaju me, Bog im dao. Imala sam troje djece, dva sina i kćerku i svi su mi pomrli. Da mi je bar jedno dijete živo. Bolje da umrem nego da zivim, što da živim? – kaže tužna starica.
Hranu kupuje od male penzije, a pomoć komšija je dragocjena, prenosi Telegraf.
Nekoliko kesa namirnica i nešto novca donio je Hido i zbrinuo staricu u prazničnim danima, a baka Pemba zahvalila se svima što nije zaboravljena dali su joj nadu i vjeru u ljudsku dobrotu
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu