U Boru mi je umjetnički tijesno, Kina je daleko, a Engleska mi je ponudila more mogućnosti koje sam znala da iskoristim i olakšam roditeljima troškove svog školovanja. Sada je zahvaljujući Internetu cijeli svijet moj umjetnički poligon – kaže Ariadna.
Korijeni su mi i u Srbiji i u Kini
Kada su svojoj djevojčici rođenoj u Boru davali ime, mama Vesna Vrljanović i tata Džao Veidong (Zhao) znali su da će njihova mezimica odrastati u lavirintu različitih kultura i tradicija, kineske i srpske. Otuda se nametnulo ime Ariadna, po grčkom mitu o lijepoj boginji koja je imala sposobnost da riješi nerješivo, pa je svom dragom Tezeju dala klupko konca da nađe izlaz iz lavirinta. Ariadna 25 godina kasnije svoje klupko viješto odmotava po svijetu umjetnosti. Rođena je za mnogo toga, pa ne čudi što postiže uspjehe kao polimodalna, multimedijalna umjetnica srpsko-kineskog porekla.
Postala sam savremeni nomad
Prihvatanje različitih kultura je u njenoj prirodi, pa je sva putešestvija raduju.
– Majka mi je Srpkinja, a otac Kinez i moje odrastanje u obje sredine je dovelo do toga da pratim kulturne niti ta dva nasljeđa. Imala sam privilegiju što sam odrastala u porodici koja je zaista njegovala moje umjetničke potencijale. Odmalena sam voljela glumu, slikarstvo, ples, muziku, rezbarenje, pisanje, a za sve to je bilo prostora i u Landžou i u Pekingu, gdje sam odrastala. Bila sam beba kada smo se odselili u Kinu. Mama i tata su se tamo upoznali dok je mama studirala na Sečuanskom univerzitetu. Na tatu sam visoka, suprotno uvjerenju da su Kinezi niskog rasta – rekla je Ariadna.
U Kini je išla na časove tradicionalnog kineskog plesa, kaligrafiju, pozorište sijenki, a u Srbiji se oprobala u klasičnom slikarstvu, muzici, savremenom plesu. Svira violinu, gitaru i klavir, naučila je tajne komponovanja, pa ne čudi što sve te vještine i sklonosti uklapa u neke nove forme.
– U porodici kažu da sam odmalena bila jako osjetljiva na muziku, zbog čega su me i upisali u muzičku školu. Roditelji nisu više zajedno, udaljenost je učinila svoje. Često sam išla kod oca i za Kinu me veže mnogo lijepog i valjda sam tako postala pravi savremeni nomad. U Boru mi je bilo umjetnički tijesno, a Engleska mi je ponudila more mogućnosti koje sam znala da iskoristim i olakšam roditeljima troškove svog školovanja. Bila sam dobar student, dobijala sam stipendije i nagrade, pa je ta avantura postala moguća. Iako je sav moj rad često išao do granice fizičke, pa i psihičke iscrpljenosti, sve se isplatilo. Danas mi se čini da tačno znam kuda idem i šta želim. Znam da su mi korijeni i u Srbiji i u Kini, ali je cijeli svijet umjetnički poligon.
Ironijom sudbine, 2003. godine sa mamom se vratila u Bor zbog epidemije SARS u Kini, a onda se zbog pandemije iz Engleske opet vratila u rodni grad.
Internet prepoznaje moju muziku i projekat „Realma“
Zbog pandemije ne mrda iz Srbije, ali nije mogla da sjedi mirno. Pokrenula je i sama vodi nezavisni audio-vizuelni projekat „Realma“, što je aluzija na englesku riječ koja znači carstva, svijetovi. Sa grupom mladih umjetnika iz Srbije, tačnije iz rodnog Bora, te iz Engleske, Islanda, Njemačke, Rumunije i Grčke počela je da stvara čuda koja su u svijetu već primjećena. Za numeru „A Hint of Pink“ strani mediji kažu da sadrži neki bajkovit prizvuk sa čudnim elementima.
U zamršenom klupku multimedija lakše se snalazimo kada kaže da je već dobila poziv Nacionalnog pozorišta u Bukureštu da uživo snimi verzije pjesama koje je komponovala tokom protekle godine. Sve se iskomplikovalo zbog korone, pa je cijeli tim u potrazi za načinima da se finansijski omogući njihov rad koji publika na internetu uveliko prepoznaje.
– Svaka pjesma predstavlja zasebno carstvo sa vizuelnim narativom koji se interpretira kroz animaciju, ples, strip i mini-igrice. Za moju numeru „A Hint of Pink“ strani mediji kažu da sadrži neki bajkovit prizvuk sa čudnim elementima. Već imamo dovoljno materijala i ideja za produkciju za narednih nekoliko godina – pohvalila se s uvjerenjem da sa timom kolega radi nešto veliko, piše Blic žena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu