Nekada je svako domaćinstvo imalo po jedne gusle, a tokom zimskih mjeseci mještani udaljenih sela su se uz njih okupljali i najbolje družili. Sa modernim vremenima, gusle su pale u drugi plan i postale “demode”. Međutim, ostalo je još hrabrih entuzijasta koji žele da otrgnu ovaj tradicionalni instrument od zaborava. Stefan Tomić ima 14 godina i njegov hobi je sviranje i pjevanje uz gusle.
– Slučajno sam pronašao stare gusle odbačene na tavanu. Kad sam se uputio u to šta taj instrument predstavlja za naš narod, nisam htio da i dalje propadaju već sam odlučio da ih naučim svirati. Učio sam malo preko Jutjuba, ali vrlo malo ima takvih tutorijala. Tata mi je pomogao i krenuo sam na časove, mislio je da će ta moja želja kratko potrajati, ali ja sam ostao dosljedan. Na početku je bilo teško, jer možda djeluju jednostavne, ali jako je zahtjevno svirati i pjevati uz gusle – kaže Stefan za RINU.
Iako mlad, ovaj dječak, pravi je čuvar srpske tradicije. Omiljene pjesme za izvođenje su mu one koje pričaju o borbi Srba kroz istoriju. Najviše ga, kako kaže, fascinira Kosovski boj, pa stoga najčešća pjeva upravo o junacima poput Miloša Obilića i cara Lazara. Činjenica da njegovi vršnjaci mahom slušaju drugu vrstu muzike nije ga pokolebala i ostao je vjeran svojim korijenima.
– Kad sam drugarima rekao šta sviram i pjevam, iskreno očekivao sam blagi podsmijeh. Ali, nasuprot tome, dobio sam podršku i razumjevenje. Dešava se kad idem na neku slavu ili rođendan da mi traže da ponesem gusle i tako se uz pjesmu družimo. Takođe, ponesem ih često u školu kad učimo neke epske pjesme, na srpskom ili muzičkom – kaže ovaj učenik osmog razreda.
Stefan obećava da ovaj instrument neće zapostaviti ni u godinama koje dolaze, već će se truditi da i dalje na svoj način pronosi slavu gusala u kraju u kom živi. Do sada je ostvario uspjehe i na brojnim takmičenjima.
– Volim da se obučem u narodnu nošnju, obujem opanke, stavim šajkaču na glavu i zasviram. To sam jednostavno ja, zato se na mojim guslama neće nikad skupljati prašina – bio je jasan.
Od samog početka Stefan je član Udruženja za očuvanje narodne tradicije iz Užica “Pravo u žicu” u okviru kog radi jedinstvena škola za guslanje, gdje se prvim tonovima uče djeca, ali i odrasli. Udružnje broji oko 30 aktivnih članova, a nekoliko njih redovno nastupa i učestvuje na takmičenjima.
– U našem udruženju smo svi kao jedan, jer kao pojedinci naša borba za očuvanje svega onoga što sa sobom nose gusle bila bi uzaludna. Njegujemo duh zajedništva i tradicije, okupljamo omladinu koja se na ovaj način uči i srpskoj istoriji, ali imamo i starije članove koji ranije nisu imali priliku da nauče guslati, a vole tu vrtu muziciranja. Mi smo nakon 40 godina vratili gusle u Užice, jer se one u gradu na Đetinji nisu čule upravo te četiri decenije. Uspjeli smo ove godine da organizujemo takmičnje na kom je učestvovalo više od 100 guslara iz čitave Srbije. Mi kroz naš rad ne čuvamo samo gusle od zaborava, već u druge elemente srpske tradicije poput narodne nošnje i etno pjevanja – izjavila je Ivana Ivanović koordinator Udruženja “Pravo u žicu”.
Gusle ne poznaju note i zato su jedan od najjednostavnijih instrumenta, ali zato glas pjevača mora da se uskladi sa tonom, a sviranje mora biti ravnomjerno sa stihovima. Najbolje gusle prave se od planinskog javora, za njih je dokazano da daju najbolji zvuk.
Kako kažu majstori, nije ih teško napraviti, a vrlo je važno koji simbol staviti na kraju, pa se na vrhu često može vidjeti orao koji simbolizuje srpstvo i pobjedu. Koliko je ovaj instrument bio važan našim precima možda i najbolje pokazuju i stihovi “Ima dana kad se razočaram, uzmem gusle pa se razgovaram. Kad mi one na krilu zaječe, svake se bolesti liječe”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu