Nakon svega, mladi planinari bi mogli da napiše knjigu ili scenario za film pod naslovom: Kako smo preživjeli dan i po u nedođiji planine u istočnoj Srbiji bez telefonskog signala i sa zaglavljenim automobilom u snijegu?
Kako je izgledala dramatična potraga za djevojkom i mladićem, Blic predstavlja kroz retrospektivu svih događaja koji su pratili jednu od najnevjerovatnijih priča posljednjih godina u Srbiji.
Kada su u subotu rano ujutru Milica i Stefan krenuli svojim automobilom “pežo 207” bijele boje ka izletištu Lisine u podnožju Beljanice, ni slutili nisu da će više od 40 sati biti odsječeni od svijeta, a da će tokom vikenda gotovo cijela Srbija pričati o njima.
Tokom tog jutra, Milica i Stefan prestali su da se javljaju porodicama, što je bio prvi signal za uzbunu. Svi pokušaji da se stupi u kontakt sa njima bili su bezuspješni, pa su porodice o svemu obavijestile policiju i alarmirali javnost putem društvenih mreža i medija.
Posljednji telefonski signal zabeležen je u 15 sati u subotu u mjestu Tupižnjica. Inače, na planini je slab signal, pa je gotovo nemoguće pozvati nekog ili poslati poruku.
U nedjelju rano ujutru potraga je počela, a iz Gorske službe (GSS) koja je predvodila spasilačku akciju saopšteno je da je detaljna pretraga terena u toku. Problem je bio manjak informacija, zbog čega je bilo teško odrediti pravac potrage.
Potraga u ovom trenutku traje već satima. Uključili su se i helikopteri MUP koji su prelijetali područje. Ubrzo su se i mještani i volonteri uključili u potragu, a nekoliko sati kasnije i lovci.
Lisine u podnožju planine bile su polazna tačka za spasilačke službe, policiju i Gorsku službu, ali tu nije pronađen nijedan trag koji bi doveo do Milice i Stefana.
Nije pronađen ni automobil bijeli “pežo” kojim se dovezli. Tada su se ekipe podijelile i krenule u nekoliko pravaca.
Na Beljanici uveliko je bio i Stefanov brat Marko. I on je, kao i Miličin otac, sa ekipama spasioca očajnički pretraživao surov i nepristupačan teren. U razgovoru sa reporterom Blica kasno popodne izgovorio je riječi koje možda najbolje opisuju koliko je neizvjesna i napeta potraga bila u tom trenutku.
– Molim vas, pomozite. Prošlo je previše sati, a njih nema. Ako su još živi da ih nađemo, pada mrak – rekao je vidno potresen Marko, Stefanov brat.
U tom trenutku potraga se vodila u dva pravca – oko Despotovca i put prema Boljevcu i Boru. Istovremeno rastao je strah – mrak polako pada, a sa njim i šanse da Stefan i MIlica budu pronađeni.
Spasiocima na ruku nije išao ni teren, jer je riječ o vrlo neprohodnom i teško pristupačnom predjelu. Dodatnu nevolju predstavljao je činjenica da ne postoji samo jedan put kroz planinu, već više njih…
Pola sata kasnije stigla je vijest da je pronađen bijeli “pežo” kojim su se Stefan i Milica dovezli na planinu. Međutim, u vozilu koje se zaglavilo u snegu na putu kod visoravni Brezovica nije bilo mladog para.
Strah je jačala i činjenica da u ovom dijelu planine ne živi praktično niko, da nema kuća gdje bi eventualno mogli da se sklone od zime. Potraga je nastavljena, a nada i strepnja smenjivali su se kao u holivudskim trilerima.
Vijest koju su svi čekali stigla je 20 minuta nakon što je automobil lociran. Milica i Stefan su pronađeni između Mikoljskog kamena i Brezovice, živi i zdravi nakon 40 sati potrage!
Nedugo nakon dobrih vijesti, u redakciju Blica stigla je još bolja fotografija – Milica i Stefan nasmijani poziraju sa svojim spasiocima.
U trenutku kada su pronađeni, Miloš Mirjanić, Miličin otac, i sam je tragao za kćerkom na drugoj lokaciji na planini. Srećne vijesti dočekao je sa prijateljima koji su se okupli na Lisinama, na mjestu sa koje je potraga počela.
Dan nakon što su pronađeni, kada su se utisci i adrenalin slegli, Stefan je za Blic ispričao šta se dogodilo. Prema njegovim riječima, u tu dramatičnu situaciju ih je dovela gugl mapa za korišćenje u “offline modu” koja ih je umjesto na magistralan, odvela na šumski put.
– Magla je bila toliko gusta da nisam vidio ni 50 metara oko sebe. U šumi smo čuli zavijanje vukova, a naletjeli smo i na divlje svinje. Srećom, nije bio vepar, jer bi nas sigurno napao. Tada smo pretrnuli od straha – rekao je Stefan dan kasnije.
Milica i Stefan sklonili su se u kolibu u kojoj nisu imali signal, pa nisu mogli ni da se jave porodicama. Do te kolibe prvi je stigao Bojan Milovanović iz Despotovca.
– Kada sam stigao do te kolibe usporio sam da malo bolje pogledamo. Bila je gusta magla, a onda sam video da nam neko blica baterijskom lampom. Vratio sam se u rikverc i spustili smo se do njih – rekao nam je Bojan.
Prema njegovim riječima Milica i Stefan bili su uplašeni, ali srećni kad su ih našli.
– Prvo smo ih pitali da li dobro, da li je sve u redu. Bili su malo uplašeni, ali srećni što nas vide. Odlučio sam da ih povezem do najbližeg mjesta odakle mogu da uhvate signal da se jave roditeljima i da javimo da smo ih pronašli – završava ovu dramatičnu priču Bojan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu