Moj Nikola je posvetio čitavu svoju dušu ovoj zemlji, ispunjavao je svoje dužnosti s ponosom i poštenjem. Zbog toga, ja zahtijevam da onaj koji je prekinuo njegovu časnu misiju i ubio moje dijete odsluži odgovarajuću kaznu! Dao sam mu vojničku zakletvu na grobu da će pravda biti zadovoljena – rekao je Nenad.
Ovim riječima za Blic Nenad Grujić, otac Nikole Grujića (20) kadeta Vojne akademije, Vojske Srbije, koga je 9. jula 2022. godine kod benzinske pumpe u Darvinovoj ulici na Voždovcu, u stanju potpune alkoholisanosti, sa 2.62 promila, usmrtio Branislav R. iz Beograda, vlasnik škole FK “Petlić” na Voždovcu.
Nedavno je Više javno tužilaštvo podiglo optužnicu protiv pijanog vozača i ovakva odluka tužilaštva je, prema riječima Nikolinog oca, očekivana i on se nada da će ubica njegovog djeteta dobiti zatvorsku kaznu koju zaslužuje.
– Zadovoljan sam radom tužilaštva i podizanjem optužnice. Osumnjičenom se stavlja na teret da je počinio krivična djela nepružanje pomoći povrijeđenom licu u saobraćajnoj nesreći i ugrožavanje bezbjednosti u saobraćaju sa smrtnim ishodom – počinje svoju ispovijest neutješni otac, naglašavajući da je prvobitno vještačenje navelo da su i njegov sin i vozač podjednako odgovorni.
Međutim, ističe i da je naređeno novo vještačenje, koje je pokazalo da nije bilo Nikoline krivice, kao i da nije mogao da izbjegne nesreću.
“Sanjao je da postane oficir”
– Nikola je bio kadet Vojne akademije. Sanjao je o tome da postane oficir, da nastavi porodičnu tradiciju koju su započeli otac i djeda. Imao je mnogo planova za budućnost koji su sada prekinuti. Moj Nikola je služio ovoj zemlji sa čašću i poštenjem, zbog čega želim da onaj koji mu je oduzeo život odgovara za svoje postupke! – ističe Nenad.
Prema njegovim riječima, možda bi Nikola danas bio živ da je pijani vozač zastao da vidi šta je učinio i pružio mu prvu pomoć.- Tog 9. jula, Nikola je bio sa djevojkom na izlaznom djelu pumpe kada je ubica izgubio kontrolu nad vozilom i udario ga. Moj sin je uspio da odgurne svoju djevojku i spasi je, ali nije bilo šanse da se sam odbrani od udarca. Kada je moj Nikola poletio preko krova skoro šest metara daleko, vozač se nije zaustavio. Nastavio je dalje, otišao je do kafića kako bi popio kafu nakon što je ugasio jednu mladost. Hladnokrvno i bezosjećajno. Da je bar zastao… Postojala je mogućnost da Nikola preživi, ali izgubio je mnogo krvi – navodi sagovornik, sa gorčinom u glasu.
Nenad naglašava da je tada njegov sin izgubio veliku količinu krvi, ali da su mu u pomoć priskočili radnici sa pumpe, kao i mladići koji su se nalazili u kolima.
– Prevezen je u Klinički centar sa velikim hematomom na čvoru života. Bio je u komi. Ljekari su bili iskreni prema meni i odmah su mi rekli da budem spreman za najgore. Nakon sedam dana, Nikola je preminuo – sa bolom u glasu izjavljuje otac.
“Mirno spavaj, moj mali vojniče!”
Sagovornik ističe i da su vojnici naučeni da se nikada ne predaju i da se bore, ali nažalost, Nikola je nakon mučnih sedam dana izgubio životnu bitku.
– Nismo mogli da ga sačuvamo, on sada čuva nas! On nije bio samo moj sin, bio je mnogo više od toga. Bio je moj saputnik u vojničkoj uniformi i ponosim se time – kaže otac, sa dubokim osjećajem ponosa.
Nikolin otac dalje opisuje kako je izgledala identifikacija tijela, ali i posljednji put kada je čuo glas svoga sina.
– Ispratio sam ga u službenoj uniformi, tada sam mu rekao: ‘Mirno spavaj, moj mali vojniče!’. Svi komandiri su imali samo riječi hvale za njega, i ispraćen je kao pravi vojnik. Suze su tekle kada su kolege ispalile počasnu paljbu. Bio je među najboljim kadetima. Čak i kad sam ga posljednji put čuo, rekao mi je kako je završio cijelu godinu, nijedan ispit mu nije ostao – zaključuje neutješni otac.
“Ja sam kadet Vojne akademije i zauvijek ću imati 20 godina”
Nenad je napisao javno pismo koje je posvetio svom djetetu, s namjerom da podigne sijvest o nesavjesnim vozačima koji svakodnevno odnose nevine živote. Pismo vam prenosimo u cijelosti:
-Ja sam Nikola Grujić, kadet Vojne akademije Vojske Srbije i zauvijek imam 20 godina zahvaljujući Branislavu R. Tog dana 09. jula 2022. godine sam bezbrižno išao trotoarom Darvinovom ulicom kada je na mene naletio Branislav R. pod dejstvom alkohola (2.62 promila alkohola u krvi) udario me i nije se ni okrenuo niti stao da vidi kako sam i da li možda može nešto da učini da nemam zauvijek 20 godina.
Naravno on to nije htio da uradi, niti on niti njegov suvozač već su se odvezli do kafića da bi Branislav R. popio kafu. Zašto je to moralo tako, nažalost, neću nikada saznati jer sam 16. jula 2022. godine preminuo od posledica zadobijenih u toj saobraćajnoj nesreći. Iza mene je ostalo mnogo pitanja na koje neću, nažalost, nikada saznati odgovore.
Iza mene sam ostavio dva mlađa brata i sestru kojima sam bio uzor i idol. Nikada više se neću bezbrižno smijati sa njima i biti pored njih u životu kada im budem bio najpotrebniji. Sanjao sam da budem vojnik i da branim svoju zemlju kao i svi moji prije mene koji nisu nikada ukaljali svoju čast i obraz.Ja sam sada na nekom ljepšem mjestu i gledam sve moje voljene i čuvam ih od zla i nesreća. Dobio sam krila anđela i sada sam na nebeskoj straži dok taj isti Branislav slobodno šeta bez imalo trunke kajanja za to što je uradio.
Moj otac je postavio cilj da istera pravdu do kraja i da moja žrtva ne bude uzaludna. Hvala mu na tome. Uvijek sam bio ponosan na njega kao i on na mene kada sam upisao Vojnu akademiju. Znam da moja žrtva neće biti uzaludna i da neću biti samo broj u nekom sudskom postupku – piše u potresnom pismu
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu