Poslije šest mjeseci je počela da radi. Imala je veliku podršku partnera i porodice, a sve o tome ispričala je u emisiji „Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović“ na Blic televiziji.
Dea Đurđević kaže da nijednog trenutka nije bila tužna, već naprotiv, srećna.
– Bila sam sigurna da ću se probuditi i bila sam sigurna da ću imati ruku, da će oni meni prišiti ruku. Ja sam imala problem i sa srcem i sa plućima i sa karlicom, kičmom i hodom, to su bile višestruke povrede i svaka od njih je zapravo mogla da se završi smrtnim ishodom. Ja sam bila ubijeđena da ću preživjeti pa šta god da se desi – ispričala je Dea i dodala:
– Nisam plakala zato što sam bila tužna. Ja sam bila izuzetno srećna. Svako jutro kada se probudim u bolnici ja sam bila srećna zato što sam se probudila. Oko mene su ljudi umirali, ja sam ležala na odjeljenju za intezivnu njegu gdje je bilo normalno da neko premine. Tri i po mjeseca sam tu ležala i čula strah i posljednje riječi mnogih ljudi, ja sam bila presrećna svaki put kad otvorim oči, to je to, probudili smo se i ovog jutra, ajmo sad dalje. Meni je to tako bilo i davalo snagu, stalno sam mislila šta ću ja raditi za mjesec, za dva, za pet, šta ću ja da radim, piše Blic.
Na konstataciju Slavice Đukić Dejanović da je poslije šest mjeseci počela da radi Dea kaže:
– Da, bila je prva emisija za šest mjeseci iako su rekli da ću godinu dana biti na intezivnoj, na šta sam im rekla ja nemam vremena, ja sam mlada žena da bi ovdje ležala, ja stvarno vas volim, ali vodite me na ručak nema potrebe da ja ležim ovdje toliko dugo. Mislim da su i oni negde vjerovali u mene, ali negdje sam i ja u nekim momentima bila nerealna.
Na pitanje koju svoju ruku više voliš Dea kaže:
– Obje. Ovu zato što sa njom funkcionišem, a ovu zato što me podsjeća da sam mega car.
Deu je bolno iskustvo kako sama kaže napravilo na mnogo srećniju osobu.
– Ja sam mnogo srećnija nego prije saobraćajne nesreće. Mnogo. Zato što, kao prvo znam da može da bude mnogo gore nego što je sada, ali ne zato, nego zato što ljudi nisu svjesni koliko je dobro kada se probudiš u svom krevetu i kada imaš prozor. Ja sam tri i po mjeseca ležala bez prozora, dan je kada mi kažu da je dan, noć kada mi oni kažu da je noć. Poslije tri i po mjeseca prvi put izađem i niko mi ne kaže da je proljeće, ja sam i dalje mislila da je zima. Ta sreća kada se probudiš u svom krevetu i vidiš sunce, i odeš sam u toalet ne treba niko da te vodi, ne treba ti pelena ne treba ti ništa. Niko nema tapiju na zdravlje, ko može bilo kome ovdje ili bilo kome da garantuje da ne daj biže sutra neće imati sobraćajnu nesreću? Pa niko, kao što ni meni niko nije mogao da garantuje, to se samo dogodilo. Zato mislim da sam mnogo srećnija jer ja sad znam da cijenim ono što nisam cijenila.
Veliku podršku imala je od svog partnera kolege Mladena Mijatovića koji je sve vrijeme bio uz nju, kao i svoje porodice.
– Meni su u bolnici rekli: „Jao on je divan, on nije otišao od vas“, mislim, to je potpuno nenoromalno da neko ode, ali očigledno uobičajeno. Ta vrsta sigurnosti je meni važna.
Pričajući o partnerskim odnosima, Dea je napomenula da je njena najveća veza upravo ova u kojoj je danas.
– Najotvorenija moja veza je sa Mladenom. On je jedini čovjek sa kojim sam ja živjela i živim zapravo – ispričala je Dea a kasnije tokom emisije dodala:
– Ja se kod naše kuće osjećam neopterećeno, potpuno relaksirano. To je ta baza koju sam učila i imala u primarnoj porodici da je kuća oaza mira, oaza sigurnosti i da tu idemo i kada imamo probleme i kada se radujemo i da tu sve može da se riješi. Mislim da smo nas dvoje uspjeli da napravimo tu neku bazu gdje je sve rješivo, ali je bitno da oboje budemo tu i da to zajedno regulišemo. Zato se onda ja najslobodnije osjećam – rekla je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu