Vučinić je o ovoj nezaposlenoj majci i njenim problemima pričao na poslednjoj sjednici parlamenta Srpske, krajem prošle godine, navodeći da mu je to bila „najteža diskusija do sada“.
– Radmila o kojoj sam, između ostalog, pričao u navedenoj diskusiji, takođe, kao i mnogi roditelji u Banjaluci izgubila je status roditelja-njegovatelja, odnosno komisija Centra za socijalni rad je ustanovila da njena šesnaestogodišnja nema više trajno, već privremeno oštećenje, iako se, nažalost, kod njene kćerke zdravstveno stanje nije poboljšalo – ističe Vučinić.
Dodaje da njen primjer nije jedini o kojem je tada govorio. Vučinić pojašnjava da Radmila vodi dijete svakog radnog dana u Centar “Zaštiti me”, koji je inače specijalna škola koja ima srednje, osnovno i obrazovanje u tzv. nivoima.
Njena kćerka pohađa nivoe, nije samostalna i potreban joj je nadzor 24 časa.
Majka Radmila, kako dodaje Vučinić, sticajem tih okolnosti ne može ostvariti redovno radno vrijeme od 40 sati sedmično. Ona može da radi skraćeno po četiri sata dnevno, ali očigledno samo u teoriji i na papiru.
– Ono što me je strašno razljutilo, pa na kraju krajeva i navelo da pišem ovaj tekst jeste činjenica da za nju nema zaposlenja. Privatnici, čast izuzecima, ne žele da zaposle roditelje ovakve djece, jer im ne odgovaraju ta četiri sata tokom kojih dijete obično bude u Centru “Zaštiti me”. Tu dolazimo do pitanja šta je sa javnim sektorom i ko se sve zapošljava tamo jer je donio 20, 30 ili 40 glasova – ističe Vučinić.
On je podsjetio na izjave premijera Radovana Viškovića o neradnicima, odnosno onima koji su na platnom spisku, a nikad ih niko od kolega sa „posla na kojem rade“ nije vidio na radnom mjestu.
U navedenoj diskusiji u parlamentu Srpske, Vučinić se osvrnuo upravo na Radmilin slučaj i odbijenicu koju je ove godine dobila na UКC RS, da radi kao čistačica na četiri sata.
– Nakon toga, direktor te ustanove i ambasador osoba sa Daunovim sindromom – Vlado Đajić, obećao je da će stvar biti riješena, a Radmilino je da dođe u narednih nekoliko dana kako bi se riješila procedura, te prikupili potrebni papiri. Radmila je otišla, obavila razgovor, gdje joj je rečeno da formalno uputi molbu i riješi sanitarnu, te obavi vakcinaciju – pojašnjava Vučinić.
On dodaje da u ovom mjesecu invalidnina i pomoć/dodatak na račun tuđe njege u Banjaluci nije uplaćena, a to je jedini izvor prihoda ove samohrane majke.
Ona je od svojih prihoda uspjela samo da izvadi krv, a u međuvremenu joj je, tvrdi Vučinić, došla vjerovali ili ne – odbijenica za posao u UKC RS.
– Кazali su joj da “nemaju potrebu za njenim angažovanjem”. Već drugi put u ovoj godini ona je dobila odbijenicu da se zaposli kao čistačica na UКC RS. Dovesti ovakvu ženu u situaciju da je pred rješenjem jednog od problema s kojim gotovo da ne može izaći na kraj (a da ne ponavljam onaj mnogo veći) i ubiti joj nadu tako lagano, kao da se ništa desilo nije, meni je ravno najvećem zločinu – navodi Vučinić.
On kaže da je Republika Srpska zemlja gdje roditelji djece sa poteškoćama u razvoju moraju biti na ulici da se bore za svoja prava da bi možda neko čuo za njihove probleme, a da ne govorimo o nekom rješenju.
A mi ćemo, ističe Vučinić, nastaviti slavlje, i početi nekolika novih, sve do 9. januara i reprize proslave Nove godine po julijanskom kalendaru.
– Praviti se da se ništa ne dešava, a ide i izborna godina, izmišljaćemo radna mjesta samo da bi se domogli tendera, dodatnih radova na garažama, hidroelektranama, putevima.. A ove male i nevidljive ko j… , ionako nisu veliko glasačko tijelo. A i kvare prazničnu atmosferu. Stidi se Vlado Đajiću, stidi se Republiko Srpska, ako uošte više i imaš obraza – poručio je na kraju Vučinić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu