Glava porodice Vid Luković, jedan je od rijetkih koji se vratio iz tuđine, a sada žive okruženi prirodom i životinjama. Komšije nemaju, a teškog posla prihvataju se i najmlađi.
Kako je svojevremeno rekao Vid, bruka je i greote je u šta se društvo pretvorila, pa kako svi bježe u gradove i civilizaciju, njih je jedino strah da civilizacija ne stigne do njih.
– Bilo nas je trojica i svi smo otišli u tuđinu, kao da me je Gospod vratio na svoj prag. Mladi ne znaju kuda idu i šta ih tamo čeka. Imao sam nostalgiju za svojim pragom. Ljudi sve živo dadoše za novac i pare – kaže Vid.
Iako je divljina lijepa, često me da bude i surova, a posebno za dječicu. Raduna Luković, supruga Vidova kaže da, iako svi rade od jutra do mraka, uvijek imaju svega.
– Djeca pomažu oko stoke, po kući. Što imamo to im damo i oni drugo ne traže – kaže Raduna Luković.
Najbliži komšija od 93 godine živio je na kilometar od njih, a djeci su jedino društvo životinje – jagnjad, jarad, koze i ovce.
– Osjećam da živimo zdrav život. Proizvodimo hranu za zdravlje. Dijete ne zna ni šta je ljekar, ni šta je doktor. Dosad su zdravi i otporni su. Išli su kod ljekara da prime vakcine – kaže Vid.
Djeca ne kriju da su srećna svojim životom.
– Kada se vratim iz škole idem da čuvam ovce – kaže mala Desanka Luković.
Njen mlađi brat Aleksej kaže da najviše voli da daje kozama sijeno, ali i da jaše konje i čuva svinje.
Starija Mileva već sama brine o pčelama, a kako su svojevremeno rekli za Info LIGU Ivanjica, ništa im nije teško.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu