Članovi Stručnog žirija imali su težak zadatak i u izuzetno jakoj konkurenciji koju je činilo 14 predstava u izvođenju 14 teatara iz 12 zemalja Evrope i svijeta, odlučili su da glumačku nagradu dodijele upravo glavnom liku predstave „Ježeva kućica“ Dječijeg pozorišta RS.
Predstava „Ježeva kućica“ reditelja Slobodana Perišića premijeru je doživjela u februaru ove godine, a posebna je i po činjenici da kompletan autorski tim čine domaći umjetnici.
Rekli ste da Vam je uloga Ježurka oduvijek bila želja. Kakav je osjećaj biti nagrađen za upravo tu ulogu?
Ćopić je naravno jedan od mojih omiljenih pisaca, a tako je i sa ulogom Ježurka Ježića. Njegov životni moto: “Vrijedan sam, radim, bavim se lovom i mirno živim pod svojim krovom” jeste i moj životni moto jer, kako Ježurka kaže, ko god živi od skitnje i pljačke on svrši naopačke. Lik Ježurka Ježića sa mnom ima mnogo sličnosti, tako da sam se lako identifikovala s njim, pa mi je drago što je ova nagrada baš za Ćopićevog Ježurka.
Nagrađeni ste u gradu u kojem ste proveli djetinjstvo i u njemu ste igrali omiljenog lika baš iz tog perioda. Da li Vas je to vratilo u prošlost i koje uspomene iz tog perioda rado pamtite?
Igranje u Subotici za mene uvijek ima posebnu draž i težinu. Igrati pred svojom publikom nosi sa sobom i odgovornost, ali i gomilu lijepih emocija. Imam utisak da sve pamtim i da se svega sjećam. Pamtim svoje nestašluke, vožnju skejtom na zelenoj fontani, svirke sa svojim pank bendom, gimnazijske dane, divne predstave svih subotičkih pozorišta zbog kojih sam se trajno zaljubila u teatar. Subotica je grad sa dugom pozorišnom tradicijom. U Subotici sam postala majstor karatea i bila član hora “Sveti Sava”. Mnogo dirljivih uspomena. Ova nagrada je još jedna od lijepih uspomena koje će me vezivati za ovaj grad.
Konkurencija od 72 glumca iz cijelog svijeta je prilično velika, da li ste se nadali ovakvoj nagradi?
Naravno da svako od nas na sceni priželjkuje nagradu, ali se samo nekima to zaista i desi. Ne mogu reći da sam joj se nadala, više sam je priželjkivala. Biti u konkurenciji sa Kinezima zaista je čast, a posebno naći se s njima u grupi nagrađenih.
Predstava je premijerno prikazana u februaru ove godine, koliko dugo ste je pripremali?
Prije nego što počnu konkretne pripreme bilo koje nove uloge, glumac mora prvo da pripremi sebe. Kod umjetnika te pripreme kreću od trenutka njegovog dolaska na ovaj svijet. U tih pet minuta, dvadeset ili sat vremena na sceni, glumac publici iznosi i daje na tacni sve najbolje što ima od sebe. Potpuno ogoljen i bez rezerve daje i sve bolne i sve radosne uspomene i iskustva. Ne mogu reći da je priprema za ovu ulogu trajala samo mjesec i po dana. U predstavi sviram frulu, električnu gitaru, proizvodim efekte na kavalu, čak sjedam i za klavir, pjevam. Sve te vještine sticala sam dugi niz godina.
Postoji li još neka uloga koju poput ove želite igrati?
Svaku narednu koja me sljeduje. Volim iznenađenja i nepredviđene situacije. Svaka uloga do sada mi je bila omiljena iz nekog razloga. Pa će tako i svaka sljedeća.
Osim orginalnog teksta Branka Ćopića, domaći umjetnici su u potpunosti zaslužni za ovu predstavu. Šta to govori o kapacitetima lokalnih umjetnika?
Nikada kvalitet naših umjetnika nije bio sporan. Već finansijske (ne)prilike.
Koji su planovi za Ježurku, gdje ga još planirate igrati u narednom periodu?
Ono što ja sigurno znam jeste da ova predstava igra u oktobru u više termina na redovnom repertoaru Dječijeg pozorišta. Sigurna sam da nas čeka još mnogo festivala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu