Sudbine

Dobrivoje je ponosni otac 6 djece: Marka je sam donio na svijet, a najmlađeg Todora je dočekao u sanitetu Hitne pomoći

Da su djeca najveća sreća i bogatstvo najbolje zna Dobrivoje Zečević koga je juče po šesti put obasjalo sunce, jer mu je na svijet došao sin Todor. Nesvakidašnje, Todor je ugledao svjetlost dana u sanitetu, na putu za bolnicu, ali živ, zdrav i očigledno nestrpljiv, jer su ga, prema medicinskim parametrima planirali poslije 20. septembra.

Dobrivoje je ponosni otac 6 djece: Marka je sam donio na svijet, a najmlađeg Todora je dočekao u sanitetu Hitne pomoći
FOTO: INFO LIGA IVANJICA/YOUTUBE SCREENSHOT

Uoči rođenja malog Todora, Dobrivoje je, kaže, imao tremu kao da je u pitanju prvo, a ne šesto dijete, a kako se sve odigralo, ispričao je za Info ligu Ivanjica.

– To je jutros bilo, negdje oko sedam, pola osam. Dobio sam poziv od supruge kad sam bio na pumpi u Kušićima da je dobila bolove. Bio je termin 22. pa smo očekivali svakog momenta da dobije bolove, da krene porođaj. Vozio sam djecu u školu, vratio sam se odmah, pokupio je i na putu ka Ivanjici okrenuo sam doktora Đokovića. Stigli smo u Ivanjicu, vidim da ne može da izađe do stepenica, kažem: “Vraćaj se, Danka, u kola. Idemo pravo u Hitnu”.

Tamo ih je dočekao doktor Đoković sa sanitetom i krenuli su put Užica. Dobrivoje ih je pratio svojim automobilom, međutim, dok je tražio parking pred užičkom bolnicom, Todor je već ugledao svjetlost dana.

– Kad sam stigao do bolnice, sanitet je stao, izašao je doktor Đoković, dao mi papuče od moje žene i kaže: “Ujedno, da ti čestitam sina Todora! Dobili ste sina!”. Eto, u sanitetu se porodila – srećan je Dobrivoje što je sve proteklo bez problema.

Porodica Zečević broji osam članova, pored majke Danke i oca Dobrivoja, tu su najstariji Ilija, slijede Ivan, Marko, Damjan, Ivana i Todor. Marka je na svijet donio upravo tata Dobrivoje, jer nije bilo vremena za bolnicu.

FOTO: INFO LIGA IVANJICA/YOUTUBE SCREENSHOT
FOTO: INFO LIGA IVANJICA/YOUTUBE SCREENSHOT

– Tad su mi bili živi i otac i majka. To je bilo uveče oko jedan i 15, bio sam kod rođaka i isto dobio poziv da je žena dobila bolove. Tad sam imao “Nivu”, zablokirao točak i dok sam se ja bavio oko kola, čuo sam da je počela da kuka u kupatilu. Kako se to odigralo ni sam ne znam. Ja sam bebu uhvatio, umio, unio u kuću, stavio na ćebence, naložio vatru, pozvao moje sestre i sanitet. Preuzeli su ženu i dijete, ja sam bio babica – prisjeća se Dobrivoje kroz osmijeh i dodaje da je bio dovoljno priseban da veže i pupčanu vrpcu.

Uz zahvalnost doktoru Đokoviću koji je malog Todora donio na svijet, Zečević kaže da je veliki broj mališana tradicija u njegovoj porodici, iako nije planirao da ih ima baš šestoro.

– Moja baba Stoja je imala sedmoro djece, svi su se oženili, udali, napravili sinove, kuće. Stari narod kaže: “Kome da Bog trbuh, daće mu i hljeba”, tako će i njima. Velike su obaveze, neće omladina da stvara sebi obaveze, hoće svoj život da živi. Ja želim svima da kao i ja imaju dvoje, troje, četvoro djece, moj otac je radio za mene, sad imam i ja za koga da radim. Sve, i kamioni i avioni, ali djeca su blago”, zaključuje Zečević.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu