Ipak, ono što joj nedostaje je rođena sestra, koja je takođe ostavljena kao beba. Danas, Danijela ima samo jedan cilj da pronađe svoju drugu polovinu, svoju najrođeniju krv i samo je jednom zagrli.
Najveća želja da pronađe sestru
– Za svoju sestru znam otkad sam svjesna toga da ne živim u biološkoj porodici -počinje svoju priču ova prelijepa djevojka za Telegraf.
Kako pojašnjava, o sestri zna jedino da je rođena između 1995. i 1996. godine, ostavljena u Zvečanskoj i da se potencijalno nalazi na teritoriji Čikaga ili Kanade. Ipak, ono što je mnogo jače od pukih informacija jeste Danijelin unutrašnji osjećaj. Srce joj kaže da je tu negdje i da će im se duše naći, iako su šanse vrlo male.
– Postoje dani kada o tome ne razmišljam, a postoje i oni teži, kada me duša boli, srce mi se cijepa. Ne mogu da opišem osjećaj. Konstantan osjećaj da vam neki deo nedostaje, kao kada ljudima koji su, nažalost, doživjeli amputaciju, pa imaju taj osjećaj nedostatka. Kao da niste sigurni ko ste, problem sa identitetom, da fali taj dio koji bi popunio svu tu prazninu. Ne bih imala šta da joj kažem, mnoge riječi su ostale neizrečene. Za iste bi nam trebale sve godine provedene bez nas koje i plus one koje nam, ako tako treba, predstoje. Zagrlila bih je i plakala. Da li od sreće ili tuge, nisam sigurna – priča Danijela setno.
Postoje naznake da joj je sestra na tlu Amerike
Jedino što ima od naznaka da je njena sestra tu i da je čeka, jeste ne toliko provjerena informacija da se nalazi u Americi. Ipak, postoji nekoliko prepreka. Danijela se plaši da njena sestra neće htjeti da stupi u kontakt s njom, da je previše boli činjenica da ju je majka ostavila ili, da možda ni ne zna da je usvojena.
Priča da je zajedno sa svojom biološkom majkom pokušavala da je pronađe, ali da bi svaki kontakt sa osobom koja bi se uklapala u opis njene sestre završio i prije nego što bi počeo.
– Priču o njenom životu u Americi mi je rekla biološka majka i još poneki ljudi u mom životu, možda je majka željela da ja maštam o njenom lijepom životu i da će nam to pomoći da se utješimo i nadomjestimo, odnosno pomirimo se sa njenim odlaskom. Ne znam koliko je to pouzdana informacija, vjerujem da njeni usvojitelji ne žele da ona zna za nas zbog loše životne situacije moje majke i da se plaše da ona ne poželi da se vrati nama. Moram reći, racionalan strah, jer ukoliko ona ne zna, a vjerovatnoća je velika, ona će možda biti ogorčena na usvojitelje. U neku ruku i nije racionalan, jer majka nema šta da joj ponudi osim ljubavi – pojašnjava sagovornica.
Danijela svoju sestru može samo da zamišlja. Nema sliku, nema opis fizičkog izgleda, niti bilo kakvih osobina. Ipak, nada se da je obrazovana, pametna i svestrana.
– Vjerujem da smo iste, da je crnka, pametna, sa bistrim očima, želim da vjerujem da je obrazovana koliko i ja, a, ako ne onda i više od toga – kaže Danijela sa osmijehom.
Mami sve oprostila
Danijela objašnjava da je životna situacija njihove majke prilično komplikovana. Njih dvije nisu jedina djeca. Imaju i polubrata koji je psihički bolestan, te ova Kragujevčanka i to uzima u obzir kada sagledava cjelokupnu situaciju.
Kako kaže, u kontaktu sa biološkom majkom bila je redovno do prije 10 godina. Bila je samo dijete, a majci je oprostila sve.
– Ostavljene smo zbog zanemarivanja majke i njene loše finansijske situacije. Imamo i polubrata koji je bolestan, ali ove informacije nisu sto postotno tačne, te ih uzimam sa rezervom. Moja biološka majka i ja smo se redovno viđale i čule do prije 10 godina. Onda je njeno zdravstveno stanje počelo naglo da se pogoršava, a finansije su joj loše. Ona sada ne želi da ja dođem, a da mi ništa nije kupila. Finansijska situacija je veliki razlog zbog kog moja sestra i ja nismo sa majkom – pojašnjava nam Danijela.
Priča nam da kao mala nije razumjela terminologiju, a tek onda je shvatila da se majka njene sestre odrekla kako bi je dala na usvajanje.
– Direktno mi je rečeno, od strane majke, da imam rođenu sestru koja je usvojena u Americi. Kao mlađa nisam razumjela tu terminologiju ali kada sam odrasla shvatila sam da da bi ona bila usvojena, moja majka morala je da se odrekne nje. Pošto je to uradila, začela mene, rodila me, shvatila je da ne želi opet da prolazi kroz isto. Bilo joj je teško, teško joj je i iskreno pati za njom – poručuje Danijela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu