Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

FENOMEN KNAUSGOR Postoji razlika između Kim Kardašijan, Kije Kockar i Karla Uvea

Kultura
Autor:

Foto: Booka/ André Løyning / Promo

Prije jedan sat sam izašao iz supermarketa na Adi i u ruci sam imao nekoliko kesa i fiskalni račun. I dok sam se približavao automobilu, shvatio sam da ja, dakle, u rukama imam kilogram i nešto namirnica i manje od grama teške kupone za neke popuste u budućem šopingovanju, a Knausgor bi na istom mom mjestu imao roman od pola kile. Dobro, ne cijeli roman, ali bar nekoliko grama literature koja bi obradila njegov odlazak u samoposlugu.

I u tome je po meni najveća vrijednost ovog norveškog pisca – što uspijeva da maestralno opiše obične stvari koje radi u ovom trenutku makar milijardu ljudi. Fudbalski rečeno – on zna da razvuče igru, ali on ne davi i ne kupuje vrijeme. On maestralno to radi. Ali nije to sve što on umije.

Kada sam po prvi put saznao za “fenomen Knausgor”, imao sam potpuno drugačije zamišljanje o literaturi ovog pisca sa imidžom u kojem se viking sreće sa hipsterskim rok superstarom.

Čitao sam da ga je na sudu tužila porodica, da se žena razvela od njega itd, itd. Još naslov edicije njegovog višetomnog književnog bisera “Moja borba”, kao naslov najpoznatije knjige mnogo problematičnijeg autora – Adolfa Hitlera. Sam Knausgor definisao je sopstvenu “Moju borbu” kao svjestan čin “literarnog samoubistva”, a čitav slučaj i slavu koja je nastala nakon objavljivanja nazvao je “paklom.” Zamišljao sam sulude redove o suludom životu. Onda je stigao prvi tom (hvala Booki), pa drugi, treći… i ja sam bio zatečen. Nikakvog kontroverznog života tu nije bilo. Mislim kontroverznog u smislu “sex and drugs and rockenroll”. Ništa od toga da je već ušmrkao koridor 10 bijeloga ili sanja o ludoj noći sa lijepom doktorkom lijepog glasa, usta i naočara dok je gleda u TV Dnevniku, ili da spava sa ženom razmišljajući da spava sa komšijom iz zgrade preko puta. Ništa od toga, piše Blic.

Ali ubrzo sam shvatio svu veličinu Knausgora. I nazvao sam njegovu literaturu “najzanimljivijim prikazom najdosadnijeg života”. Niko nije opisao na takav način strah od roditeljstva, pakao dječjih rođendana. Pa provaliju između parova s djecom i parova bez djece kada stiže sa porodicom kod druga i njegove partnerke. I ubrzo prestaje gostoprimstvo jer par bez djece ne kapira dječje prevrtanje stana. To su mali detalji pisca koji najbolje opisuje milione malih detalja iz života koji su i naši. Jer niko ne smije da prizna da ga roditeljstvo raduje ali dovodi do bensedina i prozaka i peispitivanja. Da opiše turobno odrastanje uz oca koga prezire. Ni u razočaranje usljed ljubavnog brodoloma u najranijim danima kad bubuljice rastu kao i dječačka erekcija. I kako idu tomovi “Moje borbe” on opisuje svaki milimetar sazrijevanja i problema od kolijevke pa do, ne još groba, ali srednjeg doba svakako.

Niko nije opisao taj običan život i neuroze kao Knausgor. Takođe, poslije svih rijaliti formi bio je red i da dobijemo rijaliti književnost, ali i tu postoji razlika između Kim Kardašijan, Kije Kockar i Karla Uvea Knausgora. Jer Karl Uve je literatura, čista. Jer, kao što sam napisao na početku – neko se iz samoposluge vrati samo sa kesama i fiskalnim računom, a neko sa savršenom literaturom.

(Blic)

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO